Slika vinograda koju Isus
uzima za primjer u današnjem evanđelju je slika koja se u Starom zavjetu vrlo
često koristila da bi se njome izrazio odnos između Boga i njegovog naroda.
Preciznije rečeno ovom slikom se nastoji istaknuti kontrast između neizmjerne, vječne
Božje ljubavi i neprestane nevjernosti izabranog naroda. I u današnjem
evanđelju, Isus ovu sliku vinograda koristi na isti način, da bi označio Božju
brigu za svoj vinograd te odnos ljudi prema njemu.

Isus se nalazi u Jeruzalemu
i obraća se glavarima svećeničkim i starješinama naroda. Ova prispodoba zapravo
predstavlja kratko opisanu povijest našeg spasenja. Narod kojeg
je Bog prvo izabrao između ostalih naroda da bude prvi posjedovatelj spasenja,
udaljio se od Boga, nije ispunio njegova očekivanja iako mu je Bog neprestano
slao proroke i glasnike.

Ohrabrujuće
je vidjeti kako se Bog ne predaje, te poslije svake izdaje on počinje uvijek
iznova zaposjedati srce svojeg naroda i pružati mu novu priliku. To čini sa
slanjem nekih drugih proroka, sluga, sa svojim sinom, a na kraju, slikovito
rečeno, čak i sa odbačenim kamenom. Jer ono što je bilo odbačeno
od svijeta nije odbačeno i od Boga, iz naočiglednog neuspjeha se rodila jedna
novost. Stoga se ni mi ne smijemo uzoholiti pobjedama i uspjesima, kao ni
obeshrabriti neuspjesima jer vidimo da se život rađa i u onome koji je odbačen,
poražen, ponižen.

Isus
se potom obraća slušateljima te ih pita što će učiniti Gospodar? Odgovor koji
daju Židovi je možda i odgovor koji bi mi dali. To je za ono vrijeme logičan
odgovor: standardna osveta i iznajmljivanje drugih radnika koji će gospodaru davati
urod u svoje vrijeme. Tekst nam ne kaže kakvi će ti novi radnici biti osim da
bi trebali davati urod na vrijeme. Isus se ne slaže s njihovim odgovorom jer Bog
ne trati vječnost i vrijeme u osvetama. Nego uvodi nešto novo, novost karakterističnu za Radosnu vijest, a to
je da se duga povijest odnosa između Boga i čovjeka, povijest vječne Božje ljubavi
i neprestane ljudske izdaje ne završava ubojstvom i osvetom, nego posve novim
vinogradarima koji će se razlikovati od prethodnih jer će biti utemeljeni na čvrstoj
stijeni – Kristu. Tako će Kraljevstvo Božje bit će dano narodu koji će uistinu donositi
plodove i davati urod.

Današnje
evanđelje nam, također, pruža i utjehu za naše beznađe i zabrinutost oko
trenutne situacije u vremenu u kojem živimo. Naše sumnje, grijesi, nevjere, zla
nisu dovoljno snažni du bi uspjeli prekinuti Božju zamisao. Njegov plan za ovaj
svijet je puno veći od svih naših izdaja i zločina te i unatoč svim protivnim
silama njegov će vinograd uvijek donositi plod. Bog će uvijek iznova
pronalaziti nove vinogradare, a na nama se pitati: Jesam li i ja među njima i
kako to mogu postati ako već ne donosim plodove dostojne Kraljevstva Božjeg?

 

Tekst
priredila: s. Maja Ivković