»Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede,
pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago
krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će
se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago
progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad
vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i
kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije
vas!« (Mt 5, 1-12)

Danas na svetkovinu
Svih svetih čita se evanđeoski odlomak o blaženstvima, koji nam sveti Matej
donosi prenoseći Isusov govor na gori. S pravom, jer život blaženstava održava
onaj sveti evanđeoski život kako ga je zamislio naš Gospodin Isus. Sveti Augustin,
tumačeći Gospodinov Govor na gori, skreće pozornost da se, kad Isus govori o
blaženstvima, isprepleće opći govor s govorom upravljenim izravno onima koji su
ga slušali u tom trenu. Drži da je to zbog toga što je Isus htio ukazati da se
njegov poziv na blaženstvo, to jest na blažen i svet život, ne odnosi samo na
one koji su ga slušali, niti je samo neka vrsta uopćenog govora koji se potom
ne bi ticao nikoga izravno i osobno. Naprotiv, njegove riječi, su upravljene
svima i vrijede za sva vremena i sve ljude, što se očituje ponajviše u pozivu
na svetost koji se tiče svakog vjernika, a i današnja svetkovina to lijepo
odražava i izražava.  „Svih je tih izreka osam. Nakon što ih je Gospodin
sve iznio, obraća se prisutnima i kaže im: ‘Blago vama kad vas – zbog mene –
pogrde i prognaju!’ Gornje je izreke upravljao općenito. Nije, naime, rekao:
‘Blago siromasima duhom, jer je vaše kraljevstvo nebesko’, nego: ‘Njihovo je
kraljevstvo nebesko’, niti: ‘Blago krotkima, jer ćete vi baštiniti zemlju’,
nego: ‘Oni će baštiniti zemlju’. Tako je sve do osme izreke: ‘Blago
progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko’. Tu počinje
izravno govoriti prisutnima jer se gornje odnose i na one koji su ga, prisutni,
slušali, kao što se ova, njima posebno upravljena, odnosi i na odsutne i na one
koji će kasnije doći.“

Osim
toga sveti Augustin je uvjeren da sve blaženstva zajedno sačinjavaju jedan
cjelovit put svetosti, te da nisu neka samo za neke vjernike, a druga za druge,
nego da su sva blaženstva za sve koji žele biti sveti. U tom duhu promatrat će
ih kao put ili stupnjeve mističnog uspona prema Bogu: „Stoga moramo pomnjivo
razmotriti broj i red tih izreka. Počinje blaženstvom: ‘Blago siromasima
duhom’, to jest onima koji nisu naduti, dok im se duh podvrgava Gospodnjoj
vlasti, bojeći se da poslije ovoga života ne pretrpe kaznu, makar se katkad
činilo da su na ovome svijetu bili blaženi. S ove krjeposti duša dolazi do
spoznavanja božanskih Pisama, a tu se mora pokazati krotkom u pobožnosti da se
ne usudi koriti ono što se neupućenima čini nemogućim i da ne bude nepoučljiva
u cjepidlačnim raspravama. Tada duša počinje spoznavati veze kojima je
tjelesnost i grijeh drže uz ovaj svijet. Na tome se, dakle, trećemu stupnju
duša žalosti za nekad izgubljenim najvećim dobrom te sada prianja uz konačan
cilj. Četvrti stupanj donosi veliki napor kojemu se duh mora svim silama
podvrći da se uspije osloboditi strasti koje su ga vezale svojom slatkoćom. Tu
se, dakle, gladuje i žeđa za pravdom i potrebna je velika jakost jer se ne
ostavlja bez boli ono što se drži sa slašću.“

I
dok se prema Augustinu put svetost sastoji najprije u velikom naporu uzdizanja
prema Bogu i oslobađanja od zemaljskih strasti i spona, ukazat će da je veća
razina svetosti potom u mirnom i tihom primanju Boga, to jest u vježbama duha u
kojima osjećamo Božju pomoć ili pak čista srca stupamo u mirno razmatranje
Boga, njegove istine i mudrosti, čistim srcem i mirnom pameću: „Tko dotle
dopre, na petome mu se stupnju savjetuje da ustraje u daljnjemu naporu jer bez
pomoći jačega nitko se ne uspijeva osloboditi zamki tolikih nevolja. A opet je
pravo da onaj tko želi biti potpomognut od jačega i sam pomaže slabijemu u čemu
je jači. Stoga je rečeno: ‘Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!’ Šesti
je stupanj čistoća srca koja proizlazi iz mirne savjesti zbog dobrih djela i
koja otvara put k motrenju najvećega dobra, koje se može gledati jedino čistom
i mirnom pameću. Sedmo se blaženstvo sastoji u samoj toj mudrosti, to jest
motrenju istine što smiruje čitava čovjeka i dovodi ga do sličnosti s Bogom,
stoga zaključuje: ‘Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati’.“

A
pitanje svetosti nije pitanje samo askeze i stupnjeva vlastitog ćudorednog
savršenstva, nego je prije svega svetost odnos i zajedništvo s Bogom, to jest
život za njegovo kraljevstvo, te će stoga Augustin upozoriti da nas i prvo i
osmo blaženstvo upozoravaju da je blažen to jest savršen život onaj koji svoj
početak i svoj dovršetak ima upravo u usmjerenosti prema kraljevstvu Božjemu:
„Osmo se blaženstvo vraća na početak pokazujući i dokazujući da je cjelina
završena i dovedena do savršenstva. Stoga je kod prvoga i osmoga blaženstva
spomenuto kraljevstvo nebesko: ‘Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo
nebesko!’ i: ‘Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo
nebesko!’ (…) Sedam nas, dakle, blaženstava usavršava, a osmo obasjava i
pokazuje što je savršeno; na taj se način ovim stupnjevima, kao počinjući
uvijek iznova, usavršavaju i ostali.“ Dao Bog da svi mi vjernici prihvaćamo
ovaj put koji su sveci prakticirali na zemlji, kako bismo jednom bili
pridruženi svima svetima u nebeskoj slavi.

dr. don Ivan Bodrožić

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

ožujak 2024
P U S Č P S N
« velj.    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
WordPress Video Lightbox