Tajna
umijeća opraštanja jest u tome da se shvati kako se oproštenje ne može svesti
na čin volje ili na moralnu dužnost jer ono je rezultat procesa koji uključuje
sve dimenzije ljudskog postojanja. Znati oprostiti znači osloboditi se
mračnog nemira što ga nosi zlopamćenje i učiniti oproštenje izvorom i sredstvom
psihološkoga i duhovnoga rasta. U tome vam mogu pomoći konkretni duhovni
savjeti koje donosimo u nastavku.

1. Ne
osvećivati se

Jasno je da prva stepenica u opraštanju, ako to doista želimo,
mora biti prekid s osvetničkim akcijama. I ne samo u činima, nego i u mislima.
Potrebno je preusmjeriti i svoje misli i svoje ruke od bilo kakve radnje koja
bi bila nanošenje zla drugoj strani.

2. Priznati
svoju povrijeđenost

Neki u svojoj oholosti govore da oni ne mogu biti povrijeđeni,
da se njima nije ništa dogodilo, da su oni jaki i dominantni. Tko ustraje u
nijekanju da je povrijeđen i ranjen neće nikad moći oprostiti.

3. Podijeliti
s nekim svoju povrijeđenost

Razlog je da vidiš da nisi ti jedini na svijetu i da i drugi
imaju slične probleme kao ti. Kada dijeliš nisi više sam i drugi nosi tvoj
teret. Ovo nikako ne znači ogovaranje, preuveličavanje ili klevetanje.

4.
Dobro sagledati svoj gubitak i prežaliti ga

Razborito uvidjeti što si sve izgubio uvredom i koji su tvoji
gubici. Moraš ih konkretizirati da vidiš što trebaš prežaliti, jer ako gubitke
ne prežališ nikad nećeš moći oprostiti. Ovo uključuje i prestanak stalnog
prekoravanja i pravljenja od sebe umjetne žrtve – potrebno je zaustaviti se na
tome da se živi kao žrtva, da se stalno nad sobom jadikuje i, s druge strane,
čak i uživa u stanju žrtve koja se može stalno žaliti i drugoga optuživati.

5.
Prihvatiti srdžbu i želju za osvetom

To ne znači prihvatiti jedan od sedam glavnih grijeha i
„provoditi ga“, nego svoje unutarnje stanje, stanje unutrašnje razdraženosti.
Isto tako da postoji u meni želja za osvetom, pogotovo ako se prvi put javlja.
Čovjek koji je nikad nije imao teško će to sebi priznati. Bojat će se i taj
strah će razarati opraštanje.

6.
Oprostiti samome sebi

To je temeljna točka opraštanja. Moraš skinuti sebe s
pijedestala svoje umišljenosti i vječnog pitanja: Kako se to meni dogodilo?
Ili: Zašto se to meni događa? To trebamo činiti i uz Božju pomoć, jer bez
Božjeg milosrđa nije moguće.

7.
Razumjeti onoga tko te povrijedio

To ne znači opravdati ga, a još manje osloboditi ga krivnje, to
znači baciti na nj bistriji pogled da se dohvate sve dimenzije njegove osobe i
motivi njegove pogreške. To nije moguće ako se uspješno ne prođu prethodne
faze.

8.
Otkriti smisao povrede

To znači nadići čisto psihološko gledište povrede i
otkriti pozitivno značenje povrede ili pak dati joj neki smisao. Što
ćeš naučiti od ove nepravde, od ove uvrede, od ove izdaje, od ove nevjernosti?
Kako je kaniš upotrijebiti da rasteš i da se ostvariš u dubini? Kako možeš
postati sličniji Kristu nepravedno osuđenom?

Često ona ima učinak otrježnjenja i boljeg upoznavanja samoga
sebe.

9.
Upoznati sebe kao onoga koji je dostojan oproštenja i komu je već oprošteno

Mnogi misle da im Bog ne može oprostiti grijehe, pa prestanu ići
u crkvu i na ispovijed. No, Bog je prvo nas ljubio… Slično je i u odnosima
između ljudi. Treba posvijestiti činjenicu da je u prošlosti i tebi već više
puta oprošteno i da je to opet moguće. S oproštenjem je ovdje kao i s
ljubavlju, osoba koja je nesposobna prepustiti se da bude ljubljena ili da
se osvjedoči da to jest, ne može dati ljubav drugome.

10.
Prestati pod svaku cijenu htjeti oprostiti

To će reći pouzdavati se samo u svoje sile, tj. treba se odreći
želje da budeš jedini činitelj svoga oproštenja i prema tome osobne moći koju
ti ono donosi, jer tako oproštenje može prijeći u oholost, a onda smo opet na
području grijeha.

11.
Otvoriti se milosti oproštenja

Otvoriti se Bogu, koji je milosrdan, rado prašta i izvor je
svake ljubavi. Jedan duhovni pisac kaže: „Možemo nasljedovati Božje praštanje
samo vrlo izdaleka. Valja se nadati da će Bog, ako se budemo s njime družili,
možda malo utjecati na nas!“

12.
Odlučiti okončati odnos ili obnoviti ga

Oproštenje nije isto što i pomirenje u tome smislu da je nužno
vratiti se prijašnjim odnosima u kojima postoji opasnost ponovno biti
povrijeđen. Oproštenje je u prvom redu raspoloženje srca koje je sada otvoreno
za više mogućnosti i na novim temeljima želi graditi budućnost. Zato će čovjek
koji je oprostio i koji nema više mržnje u srcu, u suradnji s dobrim duhom, tj.
s Božjim poticajima u vlastitoj nutrini, moći lako razlučiti što mu je činiti:
okončati odnos ili obnoviti ga.

I kada to učini bit će radostan, pa će moći i proslaviti svoje
oproštenje.

Prema knjizi Jeana
Monbourquettea “Kako oprostiti”

Izvor: www.isusovci-split.hr

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

rujan 2021
P U S Č P S N
« kol.    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930  
WordPress Video Lightbox