U salonu međunarodne zračne luke “José Martí”, u
prisutnosti kubanskog predsjednika Raúla Castra i dviju službenih izaslanstava,
papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril potpisali su 12. veljače 2016.
zajedničku izjavu na talijanskom odnosno ruskom jeziku te razmijenili tekstove
izjava, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Naš bratski susret održan je na Kubi,
na raskrižju Sjevera i Juga, Istoka i Zapada. S ovog otoka, simbola nadâ
“Novog svijeta” i dramatičnih događaja povijesti dvadesetog stoljeća,
upućujemo naše riječi svim narodima Latinske Amerike i drugih kontinenata.

Radujemo se što kršćanska vjera raste
ovdje na dinamičan način. Snažan vjerski potencijal Latinske Amerike, njezina
stoljetna kršćanska tradicija, utemeljena na osobnom iskustvu milijuna ljudi,
zalog su velike budućnosti za ovu regiju, nastavlja se u Izjavi.

Susrećući se daleko od drevnih sporova
“Staroga svijeta”, osjećamo posebno snažno potrebu za zajedničkim
radom katolika i pravoslavnih, koji su pozvani, s blagošću i poštivanjem, dati
svijetu razlog nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15).

Svjesni trajnosti mnogih prepreka,
želimo i nadamo se da će naš susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva
koje je Bog htio, za koje je Krist molio. Neka naš susret nadahne kršćane širom
svijeta da mole Gospodina s obnovljenim žarom za puno jedinstvo svih njegovih
učenika. U svijetu koji očekuje od nas ne samo riječi, već konkretne geste,
neka ovaj susret bude znak nade za sve ljude dobre volje!, poručuju u svojoj
izjavi poglavari dviju crkava.

U našoj odlučnosti da poduzmemo sve
što je potrebno da se prevladaju povijesne različitosti koje smo naslijedili,
želimo ujediniti svoje napore kako bi svjedočili Kristovo evanđelje i
zajedničku baštinu Crkve prvoga tisućljeća, odgovarajući zajedno na izazove
suvremenog svijeta. Pravoslavni i katolici moraju naučiti dati jednodušno
svjedočanstvo u onim područjima u kojima je to moguće i potrebno. Ljudska
civilizacija je ušla u period epohalne promjene. Naša kršćanska savjest i naša
pastoralna odgovornost ne dopuštaju nam da ostanemo pasivni pred izazovima koji
zahtijevaju zajednički odgovor, navodi se u zajedničkoj izjavi Pape i
patrijarha Moskve i cijele Rusije.

Naš se pogled ponajprije okreće onim
krajevima svijeta gdje su kršćani žrtve progona. U mnogim zemljama Bliskog
istoka i Sjeverne Afrike cijele obitelji, sela i gradovi naše braće i sestara u
Kristu su potpuno zatrti. Njihove su crkve barbarski opustošene i opljačkane,
njihovi sakralnih objekti oskvrnuti, njihovi spomenici uništeni. S boli
konstatiramo kako se u Siriji, Iraku i drugim zemljama događa masovni egzodus kršćana
iz zemlje iz koje se naša vjera prvi put počela širiti i gdje su oni živjeli
još od apostolskih vremena, zajedno s drugim vjerskim zajednicama.

Pozivamo međunarodnu zajednicu da
hitno djeluje kako bi se spriječilo daljnje protjerivanje kršćana s Bliskog
istoka. Dok dižemo naš glas u obranu progonjenih kršćana, želimo izraziti naše
suosjećanje za patnju koju trpe vjernici drugih vjerskih tradicija koji su
također postali žrtve građanskog rata, kaosa i terorističkog nasilja.

Nasilje u Siriji i Iraku je već uzelo
na tisuće života, ostavljajući milijune ljudi bez krova nad glavom i dobara.
Pozivamo međunarodnu zajednicu da se ujedini kako bi se okončalo nasilje i
terorizam i, istodobno, pridonijelo putem dijaloga brzoj ponovnoj uspostavi
građanskog mira. Bitno je osigurati veliku humanitarnu pomoć izmučenim osobama
i mnogim izbjeglicama u susjednim zemljama, navodi se u Izjavi u kojoj se
poziva na ponovnu uspostavu mira na Bliskom istoku, koji će biti plod
pravednosti, tako da se osnaži bratski suživot među različitim populacijama,
crkvama i religija koje su ondje prisutne, na povratak izbjeglica u njihove
domove, ozdravljenje ranjenih i pokoj duše nevino ubijenih.

Sve strane uključene u sukobe poziva
se da pokažu dobru volju i sjednu za pregovarački stol. Istodobno se upozorava
međunarodnu zajednicu da mora poduzeti sve moguće napore za okončanje terorizma
kroz složno, zajedničko i usklađeno djelovanje. Pozivamo sve zemlje koje
sudjeluju u borbi protiv terorizma na odgovorno i razborito djelovanje.
Pozivamo sve kršćane i sve koji vjeruju u Boga da žarko mole brižnog
Stvoritelja svijeta da zaštiti svoje stvorenje od uništenja i ne dopusti novi
svjetski rat. Da bi se osigurao čvrsti i trajni mir, moraju se poduzeti posebni
napori oko otkrivanja zajedničkih vrijednosti koje nas ujedinjuje, utemeljenih
na evanđelju našega Gospodina Isusa Krista.

Prigibamo glavu pred mučeništvom onih
koji, po cijenu vlastitog života, daju svjedočanstvo za istinu evanđelja,
birajući radije smrt no odreći se Krista. Vjerujemo da su ti mučenici našeg
doba, koji pripadaju različitim crkvama, ali koji su ujedinjeni zajedničkom
patnjom, zalog jedinstva kršćana, ističe se u izjavi.

U Izjavi se ističe nužnost
međureligijskog dijaloga „u ovom nemirnom dobu”. Razlike u shvaćanju
vjerskih istina, navodi se u tekstu, ne smije sprječavati ljude različitih
vjera da žive u miru i skladu. U današnjim okolnostima, vjerski vođe imaju
posebnu odgovornost odgajati svoje vjernike u duhu poštivanja uvjerenja onih
koji pripadaju drugim vjerskim tradicijama. Potpuno su neprihvatljivi pokušaji
opravdavanja zlodjela vjerskim parolama. Nijedan se zločin ne može počiniti u
Božje ime, snažno se ističe u Izjavi.

Potvrđujući veliku vrijednost vjerske
slobode, zahvaljujemo Bogu za nezapamćenu obnovu kršćanske vjere u Rusiji, kao
i mnogim drugim zemljama istočne Europe, gdje su desetljećima vladali
ateistički režimi. Danas su lanci militantnog ateizma raskinuti i na mnogim
mjestima kršćani mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Tijekom posljednjih
četvrt stoljeća izgrađene su tisuće novih crkava i otvorene stotine samostana i
teoloških škola. Kršćanske zajednice ostvaruju važnu karitativnu i socijalnu
djelatnost, pružajući raznolike oblike pomoći potrebitima. Pravoslavni i katolici
često rade rame uz rame. Svjedočeći vrijednosti evanđelja oni svjedoče o
postojanju zajedničkih duhovnih temelja ljudskog suživota, navodi se u Izjavi.

U tekstu se nadalje izražava
zabrinutost zbog situacije u mnogim zemljama u kojima su kršćani sve više
suočeni s ograničenjima vjerske slobode, prava na svjedočenje vlastitih
uvjerenja i mogućnosti da žive u skladu s njima. Na osobit način uočavamo da
preobrazba nekih zemalja u sekularizirana društva, kojima je stran svaki spomen
Boga i Njegove istine, predstavlja ozbiljnu prijetnju za vjersku slobodu.
Zabrinjava nas trenutno ograničavanje prava kršćana, ako ne i njihova izravna
diskriminacija, kada ih neke političke snage, vođene često vrlo agresivnom
ideologijom sekularizma, pokušavaju protjerati na margine javnog života, ističe
se u Izjavi.

Proces europskih integracija, koji je
započeo nakon stoljećâ krvavih sukoba, mnogi su pozdravili s nadom, kao jamstvo
mira i sigurnosti. Ipak, pozivamo na budnost protiv integracije koja bi bila
lišena poštovanja religijskih identiteta. Ostajući otvoreni za doprinos drugih
religija našoj civilizaciji, uvjereni smo da Europa mora ostati vjerna svojim
kršćanskim korijenima. Pozivamo kršćane Istočne i Zapadne Europe da se ujedine
u zajedničkom svjedočenju Krista i Evanđelja, ta da Europa sačuva svoju dušu
koju je oblikovala dvije tisuće godina duga kršćanska tradicija, ističe se u
Izjavi.

U Izjavi se skreće pozornost na tešku
situaciju u kojoj se nalaze najsiromašniji, najpotrebitiji i oni koji su
pogođeni raznim nedaćama dok se istodobno „materijalno bogatstvo čovječanstva
povećava”.
Ne možemo ostati ravnodušni prema sudbinama milijuna
migranata i izbjeglica koji kucaju na vrata bogatih zemalja. Zbog neobuzdanog
konzumerizma u nekim razvijenim zemljama postupno se iscrpljuju dobra našeg
planeta. Rastuća nejednakost u raspodjeli materijalnih dobara povećava osjećaj
da je uspostavljeni međunarodni poredak nepravedan. Kršćanske crkve su pozvane
braniti zahtjeve pravde, poštivanje tradicija narodâ i autentičnu solidarnost
sa svima onima koji trpe.

Ističući kako je obitelj prirodno
središte ljudskog života i društva, u Izjavi se izražava zabrinutost zbog krize
obitelji u mnogim zemljama. Pravoslavni i katolici dijele isto shvaćanje
obitelji, te su pozvani svjedočiti da je ona put svetosti, koji svjedoči
vjernost supružnika u njihovim međusobnim odnosima, njihovu otvorenost rađanju
i odgajanju djece, međugeneracijsku solidarnost i poštivanje najslabijih.

Obitelj se temelji na braku, činu
slobodne i vjerne ljubavi između muškarca i žene. To je ljubav koja potvrđuje
njihovu zajednicu i uči ih uzajamno se prihvaćati kao dar. Brak je škola
ljubavi i vjernosti. Žalimo što su drugi oblici suživota postavljeni na istu
razinu kao i ova zajednice, dok je ideja očinstva i majčinstva, kao posebnog
poziva muškarca i žene u braku, posvećenog biblijskom tradicijom, protjeran iz
javne svijesti.

U poruci se poziva sve na poštivanje
neotuđivog prava na život. Milijunima se djece uskraćuje sama mogućnost da dođu
na svijet. Krv nerođene djece vapi Bogu, ističe se u Izjavi.

Širenje takozvane eutanazije dovodi do
toga da se starije osobe i bolesni počinju osjećati prevelikim teretom za
njihove obitelji i društvo u cjelini.

Izražava se također zabrinutost zbog razvoja tehnika
medicinski potpomognutog rađanja, jer manipulacija ljudskim životom predstavlja
napad na temelje ljudskog postojanja, koji je stvoren na sliku Božju. Smatramo
svojom dužnošću podsjetiti na nepromjenjivost kršćanskih moralnih načela,
utemeljenih na poštivanja dostojanstva čovjeka pozvanog na život, u skladu sa
Stvoriteljevim naumom.

Pravoslavce i katolike ujedinjuje ne samo zajednička
tradicija Crkve prvoga tisućljeća, nego i poslanje da propovijedaju evanđelje
Kristovo u današnjem svijetu. To poslanje podrazumijeva uzajamno poštivanje članova
kršćanske zajednice i isključuje bilo kakav oblik prozelitizma.
Nismo konkurenti, već braća, i tom se idejom moraju voditi sva naše uzajamna
djelovanja, kao i ona usmjerena prema vanjskom svijetu. Sve katolike i
pravoslavne vjernike u svim zemljama poziva se da nauče živjeti zajedno u miru
i ljubavi. Stoga je apsolutno neprihvatljivo, ističe se u Izjavi, korištenje
nepoćudnih sredstava za poticanje vjernike da prelazak iz jedne Crkve u drugu,
uskraćujući im njihovu vjersku slobodu ili njihove tradicije.

U Izjavi se nadalje izražava nada da će susret Pape i
poglavara Ruske pravoslavne crkve doprinijeti također pomirenju tamo gdje
postoje napetosti između grkokatolika i pravoslavnih. Izražava se također osuda
zbog sukoba Ukrajini koji je već prouzročio brojne žrtve i gurnuo društvo u
duboku gospodarsku i humanitarnu krizu. Sve sukobljene strane poziva se na
mudrost, društvenu solidarnost i da rade na izgradnji mira. Crkve u Ukrajini se
poziva da rade na postizanju društvenog sklada, da se suzdrže od sudjelovanja u
sukobu i da ne podržavaju daljnje širenje sukoba.

U suvremenom svijetu, tako raznolikom a ipak ujedinjenom
zajedničkom sudbinom, katolici i pravoslavci su pozvani bratski surađivati u
naviještanju Radosne vijesti spasenja, svjedočiti zajedno moralno dostojanstvo
i autentičnu slobodu osobe. Ovaj svijet, u kojem duhovni stupovi ljudskog
života postupno nestaju, očekuje od nas uvjerljivo kršćansko svjedočanstvo u
svim područjima osobnog i društvenog života. Veliki dio budućnosti čovječanstva
ovisi o našoj sposobnosti da dajemo zajedničko svjedočanstvo Duha istine u ovim
teškim vremenima, kaže se u zajedničkoj Izjavi pape Franje i moskovskog
patrijarha Kirila.

 

Izjave Svetog
Oca i patrijarha Kirila nakon povijesnog susreta u Havani

Na završetku susreta u Havani, koji je 12. veljače u Havani trajao više
od dva sata, papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril dali su kraće izjave o
sadržaju samog susreta.
Patrijarh Kiril rekao je da je to bio
bratski razgovor koji je služio “za razumijevanje i odgovornost vlastitih
crkava, za budućnost kršćanstva i budućnost ljudskog roda”.
“Bio
je to veoma sadržajan razgovor koji nam je omogućio razumjeti i čuti obostrane
stavove. Plodovi ovog razgovora dopuštaju reći da naše Crkve mogu aktivno
raditi, braneći kršćanstvo u čitavom svijetu”, dodao je patrijarh. Moguće
je, smatra patrijarh, “zajedno raditi s punom odgovornošću da ne bude više
rata, da se posvuda poštuje ljudski život, da se učvrste temelji morala
obitelji i osobe”.

“Razgovarali smo kao braća, imamo isto krštenje, biskupi smo. Govorili smo o našim Crkvama i
složili smo se oko toga da se jedinstvo gradi u hodu”, rekao je Papa nakon
susreta. Razgovor je bio otvoren. Priznajem vam da sam osjetio utjehu Duha zbog
tog razgovora i zahvaljujem za poniznost Njegovoj Svetosti, to je bratska
poniznost, i na njegovoj želji za jedinstvom. Na vidjelo je izašlo niz
inicijativa za koje vjerujem da su ostvarive i da će se moći ostvariti, rekao
je Papa, zahvalivši patrijarhu Kirilu kao i njegovim suradnicima, mitropolitu
Hilarionu, te kardinalu Kochu i “timu koji je radio za njih i za
nas”. Posljednju misao Papa je uputio Kubi. “Ne želim otići a da ne
izrazim iskrenu zahvalu Kubi, velikom kubanskom narodu, i njegovom predsjedniku
koji je ovdje prisutan. Zahvaljujem mu na njegovoj djelatnoj raspoloživosti.
Ako nastavi ovako, Kuba će biti prijestolnica jedinstva.
Neka sve bude na slavu Boga, Oca Sina i Duha
Svetoga i za dobro svetoga Božjeg naroda pod plaštem Svete Majke Božje”,
rekao je na kraju Papa.
(ika)

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

studeni 2019
P U S Č P S N
« lis.    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930  
WordPress Video Lightbox