„U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!“ Lev 25, 9-10

U sedmom mjesecu, ali u ovom slučaju krajem toga mjeseca nekolicina svećenika, redovnika i redovnica odlučila je iskusiti na neki način milosti oprosne godine te vratiti se na svoju očevinu. Oni su, naime, jedno vrijeme proveli u gradu na Plivi. Povod tomu svakako je drugi po redu susret duhovnih zvanja jajačkog kraja.

Ovogodišnji susret započeo je 29. srpnja okupljanjem u franjevačkom samostanu svetoga Luke u Jajcu. Nakon toga slavljena je Večernja molitva u župnoj crkvi. Uz večeru i nakon pozdrava jajačkog gvardijana fra Nike Petonjića uslijedilo je pojedinačno predstavljanje te prisjećanja doživljaja s prošlogodišnjeg susreta. Sutradan ujutro okupili smo se u Podmilačju na kavi i doručku. Predavanje koje je držala s. Kata Karadža bilo je predviđeno u prijepodnevnim satima u filijalnoj crkvi u Barevu. Sestra je Kata govorila o povezanosti doživljaja prirode i iskustva Boga istaknuvši pritom važnost vraćanja svojim korijenima. Svetu misu predslavio je vlč. Vladimir Brizić. Nakon mise uslijedilo je druženje sa stanovnicima tog mjesta. Susret u Barevu trebao je biti duhovna potpora tim ljudima da nisu sami na putu kojim hode ka Kristu, vrlo često sputani teškim zahtjevima svakodnevnice. Druženje je nastavljeno na Plivskom jezeru uz kavu. Večernja molitva, večera i rekreacija bili su nakon ispunjenog dana prava okrjepa u svakom smislu. U nedjelju, zadnji dan susreta, oni koji su mogli ostati, bili su na pučkoj misi koju je predvodio vlč. Luka Blažević. Nakon ručka i kave poslijepodnevno druženje nastavljeno je u sestarskoj kući u Jajcu. 

Od 75 onih koji su u različitim samostanima ili zajednicama, na ovogodišnjem susreti sudjelovalo je njih 30-ak. Ostali su bili spriječeni raznim obvezama. Svi se nadamo da će ovaj susret prijeći u tradiciju te se održavati i ubuduće te da će se broj sudionika svake godine povećavati.

 

s. Kristina M.