Dana 2. siječnja 2019. godine u samostanu Sv. Franje u Kloštru Ivaniću u Gospodinu je preminula naša s. M. Željka Kopić u 76. godini života i 53. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u četvrtak, 3. siječnja, na groblju Sv. Roka u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije također u Kloštru Ivaniću.
Sestra Željka, krsnim imenom Ana, rođena je 21. rujna 1943. godine u Novom Selu, župa Majčinstva Marijina Tišina, od oca Blaža i majke Ivke r. Dubravac. Bila je jedanaesto dijete od 14 rođenih u obitelji Kopić. U brojnoj obitelji Ana s. Željka od malena je odgajana u zajedništvu, molitvi i radu što će kasnije obilježiti i cijeli njezin redovnički život.
U zajednicu Školskih sestara franjevki primljena je 11. svibnja 1965. godine u Kraljevoj Sutjesci, a u postulaturu 22. veljače 1966. godine u Visoko. Iste godine 22. kolovoza je primljena u novicijat u Kloštru Ivaniću i dobila ime s. Željka. Prve redovničke zavjete položila je godinu dana kasnije, 23. kolovoza 1967. godine također u Kloštru Ivaniću, gdje je položila i doživotne zavjete 8. rujna 1972. godine. Srednju ugostiteljsku školu završila je kao sestra 1980.
Cijeli redovnički život radila je u domaćinstvu kao kuharica i tu je službu doista obnašala radosno i predano. Izuzev četiri godine redovničkog služenja kao kuharica u našim zajednicama u Zagrebu i Kloštru Ivaniću, sve ostale godine je provela također u službi kuharice u franjevačkim samostanima Provincije Sv. Križa Bosne Srebrene (Sarajevo – Nedžarići i Visoko), a od 1989. do 2018. živjela je i djelovala u Sarajevu u provincijalatu iste Provincije (Fuada Midžića, a kasnije Zagrebačka – Kovačići, sjedište provincijalata). Od kolovoza 2018. godine pa do svoje smrti bila je u našoj kući u Kloštru Ivaniću.
Obnašala je službu kućne predstojnice od 1982. do 1985. godine u Sarajevu u franjevačkom samostanu sv. Pavla na Nedžarićima.
Život s. Željke bio je služba „u kuhinji bez zidova”, služba koju je obnašala odgovorno, radosno i predano do kraja. Zato su je voljele i njezine sestre i braća franjevci. Jer biti u službi kuharice, a na poseban način provincijskog sjedišta – mjestu mnogih susreta i mnogih događanja, često nepredviđenih – sa svom raspoloživošću i marljivošću može samo onaj tko se bezuvjetno daruje i žrtvuje, onaj tko se našao u svom pozivu i poslanju. To zasigurno možemo posvjedočiti i za našu s. Željku, jer ona je takva bila – radosna, nasmijana, raspoloživa u svako vrijeme da daruje ono što ima, ono što je primila kao dar od Gospodina: umijeće svoga kuhanja začinjenog ljubavlju. Voljela je svakog čovjeka, voljela je braću svećenike kojima je svojim životom i radom zasigurno pomagala da budu svećenici dostojni i dostojanstveni u svojoj službi. Na poseban način voljela je svoje sestre i svoju Provinciju. Zbog toga su i nju svi cijenili, poštivali i voljeli.
I kada su je fizičke snage izdavale, a tijelo sve više slabilo zbog dugogodišnjeg narušenog zdravlja, te se kroz par zadnjih godina htjela povući sa službe, ostajala je služiti i kuhati jer je potrebe drugih stavljala ispred svojih. No i nakon povlačenja sa službe, u zajednici u Kloštru Ivaniću do zadnjeg dana je bila aktivna i pomagala sestrama u kuhinji.
Njezina iznenadna smrt govori koliko je njezino tijelo oslabilo jer je preminula samo par mjeseci nakon što se povukla sa službe kuharice.
Još uvijek u slavlju Božića i samom početku nove godine, u jutarnjim satima 2. siječnja 2019. godine, s. Željka svoje godine nastavlja živjeti u zajedništvu Novorođenog Kralja u vječnosti – za vječno rođenje i vječno slavlje.
Za sva dobra koja je svojim životom svjedočila o dobroti Gospodara života, neka je On i uvede u prostranstva vječnosti i mira. Počivala u miru Božjem!
S. Ljubica Stjepanović
