Bog reče:
„Traži što da ti dadem.“ Salomon odgovori: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da
može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati
tvojim narodom koji je tako velik!“ (1 Kr 3,1.9)
Salomon je
mogao zatražiti od Boga što god je htio, ali on je tražio mudrost jer je bio
svjestan da je mudar čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu
kao i uživjeti se u drugoga i iznutra vidjeti i čuti ono najdublje u njemu.
Mudar je čovjek sposoban u Božjem svjetlu gledati i prosuđivati cjelokupnu
stvarnost.
Mudrost može
ima razne stupnjeve: obična vulgarna mudrost koja gleda samo
najbliže uzroke i posljedice; filozofska koja istražuje
posljednje uzroke svega pomoću ljudskoga razuma, teološka koja
te iste uzroke pronalazi svjetlom vjere i objave, te ulivena mudrost
koja posebnim rasvjetljavanjem Duha Svetoga otkriva tajne neba i zemlje i prema
njima usklađuje ljudski život. Ova ulivena mudrost je dar koji nam je možda
najpotrebniji. Ta mudrost rasvjetljuje naš razum da upozna pravu svrhu života i
najbolji put što vodi do nje. To je jedina istinska mudrost koju može
posjedovati samo vjernik pun duha Svetoga. Ona trijezno donosi vrijednosne
sudove o svemu, zna realnu cijenu svega, otkriva najdublje razloge bitka i
života te im daje dinamično jedinstvo. Ne dopušta da se gubimo u sitnicama i
pojedinostima, sve svodi na Boga kao središte i pravilno orijentira čitav
život. Mudrost je najsavršeniji dar i kruna naravnog i nadnaravnog savršenstva.
U njoj naša vjera nalazi svoju snagu i usavršenje.
Život
mudraca se sastoji u tome da traži ovu najveću mudrost, da je nađe u vjeri i da
po njoj živi. Naći će je samo u vjeri putem sabranosti i razmatranja, a ne u
mudrosti ovoga svijeta koja je pred Bogom ludost.
Molitva za
dar mudrosti:
Bože, ti u
ludosti Križa očituješ kolika je Kristova misao udaljena od razmišljanja
današnjeg svijeta. Ulij u nas evanđeosku mudrost, kako bismo oživljeni nadom
Duha postali svjetlo i sol zemlje po Kristu Gospodinu našemu.
Prema KKC i
knjizi „Kršćansko savršenstvo“ Ž. Bezića priredila s. Maja Ivković
