Uzmemo li da je Marija slika kontemplacije,
a Marta akcije tada to utječe na naše razmišljanje. Na prvi pogled tako nam se
čini. Zato kada propovijedamo o Marti i Mariji obično kažemo trebaju nam
obadvije, treba moliti, ali treba i raditi, ali to nije rekao Isus.

Vratimo se biblijskom izvještaju o Marti i
Mariji. Isus ne dolazi sam k njima, nego tu je sada s njim još 12 ljudi i treba
ih nahraniti. Marta normalno ima puno posla i briga oko toga. Isus nije rekao
trebaju nam obje, nego uznemiruješ se i brineš, a jedno je potrebno. Jedan je
svećenik rekao možda je Isus želio reći ne treba mnogo vrsta hrane nego samo
jedno jelo. Ne znamo da li je to mislio, ali sigurno se ne radi o tom moliti je
dobro, a raditi loše.  Uzmimo na primjer
da smo ušli u restorani naručili određenu hranu. Konobar nam donese drugu hranu
i također puno veći račun za hranu koju nismo naručili. Mi bismo se bunili prvo
stoga što ne želimo jesti to, drugo što ne želimo platiti ono što nismo
naručili niti želimo jesti.

Pitanje je želja i očekivanja. Slično bi se
dogodilo kada nam dolaze gosti koji očekuju da će se ispričati i proveseliti s
nama u srdačnom druženju, a mi umjesto toga spremamo cijelu gozbu kojom ćemo ih
počastiti.  Ukoliko su gosti baš
raspoloženi za jelo to će biti dobro, ali ako to nisu njihove potrebe niti očekivanja
neće biti zadovoljni. Slično je Marta pripremala jelo koje Isus nije «naručio».
Zato se postavlja  pitanje zašto ona radi
ono što Isus ne želi? Razlika među ovim sestrama je u motivaciji. Martina motivacija je ispuniti očekivanja
gostiju, izvršiti običaj, usredotočenost na potrebe drugih.

Marijina motivacija je čežnja za bliskošću s
Isusom, njegovom riječju, ona se ne brine što drugi misle, očekuju i kažu. Ona
je zauzela stav učenika, jer sjedi do nogu Isusovih i sluša. Kao što je Savao
bio odgojen do nogu učitelja Gamalijela, ona želi biti s Isusom, slušati ga da
ju pouči.  Zna da nema što dati nego samo
primiti.

Marija se ne brani, ona zna da ne radi
ništa, osim što ispunja volju Isusovu. Intimnost ide ispred onog što treba biti
učinjeno. Ulje u svjetiljku se ulijeva ranije u molitvi. Ovo je trenutak kada
je važnije čuti nego poslužiti. Pažljivo slušanje je dio koji ostaje. Ne znamo
što je rekao Isus Mariji, ali znamo što je rekao Marti. Isus dva puta zove
Martu imenom što govori da je on ušao duboko u život te osobe, on ju mijenja iz
temelja i obuhvaća cijeli njezin život. Isus joj govori da se ne brine
tjeskobno, jer samo je jedno potrebno. Problem je u tjeskobnoj brizi Marte koja
ide dotle da želi svojom tjeskobnom brigom zaraziti Mariju.

Što je to jedno potrebno?
Što je to jedno meni potrebno?
Jedno je Bog sam, On sam je dostatan kako kaže sv. Terezija. Na kraju Marta
želi da Isus stane na njezinu stranu i prigovara mu što ne kaže Mariji da joj
pomogne i što se ne brine što je ona ostavljena sama  u tjeskobnoj brizi.
Isus brani stav Marije i dva puta kaže Marta, Marta, želeći time i nju pozvati
na promjenu stava. Marija je učenica koja sluša Učitelja. U čemu je meni Isus Učitelj? Svijet vrednuje brojke,
uspjehe, novac, a Bog i nebo to je sasvim nešto drugo.  Bog ne gleda kao što gleda čovjek, on nas
potpuno poznaje i zanima ga naše srce i naše nakane zbog kojih nešto radimo.
Pritom nije prevažno što smo ili nismo uradili, nego zašto smo ili nismo nešto uradili.
Pogreška je kod nas što mi ne vrednujemo dovoljno molitvu  i tako ju skratimo ili obavimo radi reda.
Kada uredimo svoj molitveni život te smo s Bogom istinski i redovito, to će
postati izvor i središte našeg djelovanja. Oni koji redovito mole osobno i
zajednički, drže obećanje, oni su vjerni te će kasnije i u radu biti odgovorni.

Ne vjerujem da netko ima
dobar i snažan duhovni život, a da se to ne vidi na njegovu radu i djelovanju. Čovjek koji sluša Riječ Božju sve što radi uspije,
ali zato tu ima nešto što ide ispred uspjeha. Naša plodnost
dolazi iz zajedništva s Isusom.

Ocijenimo sebe od 1-10 kakav je naš odnos s
Isusom? Apostoli su prije naviještanja bili pozvani da budu s Isusom. U
njegovoj blizini treba se oblikovati pravi navjestitelj, onda će i njegova
riječ biti nadahnuta i pomazana Duhom Svetim. Drugo možemo se pitati što me u
tome sprečava? Ako želimo trajno rasti
dobro bi bilo da nas netko prati da si nađemo jednu osobu kojoj ćemo na neki
način polagati račun o svom duhovnom hodu. Praksa pokazuje da samo po odluci
imamo 10% šanse za uspjeh, dok na ovaj način imamo 60 % šanse za uspjeh, a to
je zaista puno više.

s. Biserka Jagunić