U ponedjeljak, 14. svibnja u franjevačkom samostanu St. Gabriel u Münchenu na godišnjem susretu i duhovnoj obnovi okupile su se hrvatske časne sestre koje djeluju u Bavarskoj. Susret je započeo predavanjem u 10.30 koje je održao fra Vuk Buljan, gvardijan samostana, duhovnik i organizator susreta.

Na osnovu ulomka iz Markova evanđelja govorio je o vjeri (Mk 16, 15-20). Isusov nalog da učenici idu i propovijedaju radosnu vijest prate i određeni znakovi. Znakovi su znak vjere. No postavlja se pitanje što s onom vjerom koja ne rađa tim znakovima? Postoji li vjera u tom slučaju? Fra Vuk je u tom kontekstu naveo nekoliko primjera po kojima se u čovjeku otkriva neka skrivena snaga, npr. majčina snaga kad joj je dijete u opasnosti. Dakle, u nama postoji nešto čega postajemo svjesni u određenim trenutcima. Izostanak nekih senzacionalnih znakova ne umanjuje našu vjeru. Ona se očituje ponajbolje u zajedništvu, a zajednički život se ne zasniva na senzacionalnosti nego na jeziku ljubavi. Zajedništvo je ogledalo naše vjere i našeg odnosa s Bogom.

Fra Vuk je u tom tonu nastavio i u svojoj propovijedi govoreći o međusobnoj ljubavi po kojoj bivamo prepoznatljivi kao Kristovi. Prije svete mise bilo je pokorničko bogoslužje i prilika za ispovijed. Nakon mise sestre su se okupile na zajedničkom ručku i kavi nakon kojih je uslijedilo slobodno vrijeme i druženje. Bila je to mogućnost za bolje upoznavanje, razmjenu iskustva, trenutke šutnje i osobnu molitvu.

U poslijepodnevnim satima grupu je posjetio ravnatelj münchenskog caritasa. Razlog njegova dolaska jest činjenica da većina sestara radi u caritasovim staračkim domovima ili u patronaži kao sestre naše Provincije.  Ravnatelj je zapisao neke prijedloge te se u svom kratkom nagovoru osvrnuo na situaciju u kojoj se Caritas trenutno nalazi. Govorio je i o ulozi časnih sestara. One nisu samo djelatnice, nego duhovna potpora kako drugim radnicima, tako i korisnicima usluga.

Susret je završio zajedničkom Večernjom molitvom.

s. Kristina M.