Duhovne vježbe molitve,
posta i šutnje
U vremenu od 28. ožujka do
3. travnja 2014. godine, u duhovnom centru u Bugojnu, po prvi put u našoj
provinciji održane su duhovne vježbe molitve, posta i šutnje.
Kroz dane koji su nam kao
milost dani na raspolaganje učile smo živjeti sa zemaljskim kruhom da bi uvijek
iznova već ovdje na zemlji više živjele sa Nebeskim Kruhom. U šutnji smo
osluškivale Boga u Njegovoj riječi, zaustavljale se u molitvi kako bi sjeme
koje Bog u nama svaki dan sije imalo vremena spustiti se u dubinu zemlje i donijeti
s vremenom obilat rod.
Tišina je opet snažno
odzvanjala, a kroz svakodnevni lectio
divina, koji često u svakodnevici zanemarujemo, smo se ponovno otvorile
jedna drugoj, učile slušati jedna drugu i u tim riječima čuti Duha Svetoga. Naši
dani su počinjali i završavali klanjanjem koje se protezalo kroz cijelu noć. Poput
vjerne straže, svaka je sestra u svoj sat dolazila pred Presveti Oltarski
Sakramenat i tako predavala Gospodinu i dan i noć, i svjetlo i tamu života i
srca.
Kruh i voda koju smo
zajednički lomile sada su dobile posebnu slast i vratile nam u stvarnost da se brinemo za mnogo, a samo je jedno potrebno.
Bez obzira na to što smo
mi, 10 sudionica duhovnih vježbi, s našim voditeljicama s. Rastislavom
Ralbovsky, Milosrdnom sestrom svetog Križa i s. Ljiljanom Pehar, Školskom
sestrom franjevkom Hercegovačke provincije živjele ovih 6 dana u naizgled
neizvedivim uvjetima, utrčale iz svojih svakodnevica u nešto što se ljudskim
snagama ne čini moguće, radost koja je odsijevala na svakom licu, geste koje su
govorile više nego riječi, uvjerile su nas da se s povjerenjem u Boga i Njegovu
pomoć zbilja može sve.
Zato želimo zahvaliti za
svaki trenutak ponajprije Bogu, ali svakako i sestrama koje su vodile ove
duhovne vježbe, svećenicima koji su se odazvali i s nama slavili svetu misu, te
svim sestrama koje su nam na bilo koji način omogućile ovo iskustvo.
Nadam se i vjerujem da će se
plodovi vidjeti kad-tad i da ćemo ih nesebično davati na raspolaganje svima.
s. Andrijana Dankić
