Na svetkovinu Sv. Franje Asiškoga za našu Družbu, a posebno za Splitsku provinciju Presvetog Srca Isusova, dogodio se milosti trenutak, trenutak koji ostaje ubilježen u povijest – otvaranje nove redovničke zajednice u župi Rwanyena u biskupiji Kabale. Naime, naše sestre iz Konga smjestile su se u predivan krajolik afričke zemlje Ugande i prvi put otvorile zajednicu izvan Konga. Za dolazak u župu potrebno je uspinjanje i određeni napor. No, kada se stigne na cilj prostire se predivan pogled, priroda okružena posijanim njivama, pogled na najdublje jezero Bunyonyi… Neke sestre iz Dalmacije usporediše to mjesto kao pogled s Marjana na Split i nepregledno more. Budući da je mjesto na velikom brdu, hladnije je nego u drugim dijelovima ove zemlje tako da su sestre pripremljene na drugačije klimatske uvjete. Prikladno je ovo mjesto za povlačenje, osamu, molitvu, ali i za djelovanje s i među siromašnima.

U jutarnjim satima naše svetkovine uputile smo se i mi sestre iz Rwentoba, s. Ivka Lučić, s. Kata Karadža, s. Elizabeta Žuljević i s. Urša Marinčič prema našim sestrama. Pratile su nas dvije sestre članice Družbe Kćeri Božje ljubavi misionarke s. Vedrana Ljubić i s. Marta Čović. Dočekale su nas radosno s. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica, s. Francoise Balibuno Ciza, delegatkinja Misije u Kongu, s. Erika Dadić, s. Mislava Prkić te četiri sestre Kongoanke koje su članice nove redovničke zajednice s. Marie-Louise Kaswera, s. Noëlla Mizinzi, s. Clara Mungu Oburha Marhegeko i s. Bernardine Ntamungo Balamba. Sestra Klara je kroz rujan bila u vizitaciji sestrama u Kongu, a uz vizitaciju planirano je otvaranje nove zajednice.

U maloj sestarskoj Porcijunkuli euharistijsko slavlje predslavio je mjesni župnik vlč. Deusdedit Musinguzi. On je također blagoslovio kući i kapelu u zajedništvu s dva suradnika svećenika vlč. Bonifacom Barisigara i vlč. Benjaminom Tukamushaba. Uime župljana nazočio je katehist Mugabi Jeremiah. Slavlje je bilo dojmljivo i svečano u afričkom ritmu pjesme i plesa sestara. Župnik je na početku izrazio radost, a u svojoj propovijedi prenio je srdačne pozdrave i izraze dobrodošlice mjesnog biskupa biskupije Kabale Calista Rubaramira,. Zahvalio je sestrama što su za svoje djelovanje odabrale tu župu. Zatim je osobno i uime svećenika suradnika emotivnim tonom izrazio dobrodošlicu sestrama i rekao da je to nešto najljepše što se događa u župi. Povezao je događaj dolaska nove redovničke zajednice s drugim čitanjem od svetkovine sv. Franje iz Poslanice svetog Pavla apostola Galaćanima u kojoj se govori o novom stvorenju: „S vašim dolaskom dogodilo se nešto novo u ovoj župi, ovom mjestu, ovom okruženju. Svi smo radosni. Dogodilo se nešto znakovito, vi ste s nama. Različitost i bogatstvo jezika koje danas ovdje govorimo neka budu u znaku novih Duhova, u znaku Božjih darova“. Pozvao je da se prisjetimo Isusovog poziva ribarima koji su time postali novi ljudi.

„Moja molitva je da stvaramo nešto novo, mi ovdje, ja sa svojim suradnicima svećenicima, s vama sestrama i narodom. To je novost da Stvoritelj bude u središtu, odnosno da se Radosna vijest, koja je uvijek novost, osvježi. Kao nova stvorenja pozvani smo na zahvaljivanje i slavlje riječima Gospodnjim: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih i objavio malenima’. Molimo da postanemo jednostavni, maleni poput sv. Franje. Njega, ako nije slušao narod, slušale su ga ptice. On je bio u svoje vrijeme bio svjetlo za narod, a to je i danas. Poput njega i naše sestre svijetle, pronose svjetlo“. Pozvao je da, iako smo maleni, zajedno činimo velika djela. Istaknuo je kako je „dobro što smo danas samo mi u užem krugu. Dakle ovo je danas naša tajna, tajna između nas i vas sestre, svijest da smo maleni, ali da želimo činiti velika djela. Stoga neka nam dragi Bog pomogne da budemo novi ljudi, da bude sve novo. Činimo nešto novo – novo s Bogom“.

Ispričao je jednu zgodu iz djetinjstva. Uvijek je volio prirodu i u njoj promatrao sva Božja stvorenja. Posebno je volio ptice. Jednom prigodom, dok je kao dijete, nosio vodu u kanistru ostavio je kanistar i slijedio pticu. Otišao je podalje. Kada se vratio, kanistra nije bilo. Priča simpatična, ali ono što se neposredno nakon toga zbilo znakovito je. Jedna ptica je uletjela u kapelu, napravila krug iznad nas i izišla. Poznato nam je da se ptice obično zbune u zatvorenom prostoru i gube orijentaciju. No, ova nas je kratko i nečujno posjetila i bez problema izišla. Svi smo se pogledali i pomalo bili zbunjeni, ali i radosni. Protumačili smo to kao znakovito – sv. Franjo je volio ptice i on ju je poslao. Nismo isključili ni druga značenja.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratila vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Srdačno je pozdravila župnika i druge svećenike te katehetu. Zahvalila je za predslavljenje svete mise, dobrodošlicu te blagoslov kapele i kuće. „S ovim činom počinje život nove redovničke zajednice“, kazala je s. Klara. „Za našu Družbu ovo je veliki događaj. Ovaj je trenutak dugo očekivan i izmoljen. Znam da ste vi ovdje u župi molili, molili smo mi u Družbi, a na poseban način sestre u Kongu. Svi smo željeli saznati što je volja Božja i velikodušno na nju odgovoriti“.

Istaknula je primjer utemeljiteljice Majke Margarite koja je prilikom osnivanja Družbe rekla da je na taj korak potiče sućut i ljubav prema siromašnoj i zapuštenoj djeci te da vjeruje da je Bog započeo to djelo. „U tom duhu, ovdje na ovom mjestu okupile smo se i želimo posvjedočiti isto. Uistinu Bog je započeo i ovo predivno djelo. Sveti Franjo je na poseban način volio jedno mjesto u Asizu, darovanu crkvicu i samostan – Porcijunkulu što znači ‘komadić’“. Zahvalila je svećenicima za sve što su učinili prepravljajući jedan samostan i darujući ga sestrama. Sestre će pomagati u župnom apostolatu, odgoju djece i mladih, a osobito u službi najpotrebnijih. „Sveti Franjo i naša Utemeljiteljica bili su doista istinski ljubitelji siromaha. Neka nam njihov primjer bude poticaj i neka nas kod Boga zagovaraju“, kazala je s. Klara. Predstavila je sestre koje će biti članice zajednice. Zahvalila je svima prisutnima, a napose se obratila nama sestrama iz Rwentoba i sestrama Kćeri Božje Ljubavi iz Rushooke zahvaljujući za dolazak i ohrabrenje sestrama koje započinju svoje misijsko djelovanje. Neka sve bude na slavu Bogu i korist ljudima.

Nakon svete mise i blagoslova kuće nastavilo se radosno druženje uz zajednički objed. Na kraju dana došao je trenutak našega odlaska, a naše sestre ostadoše u svojoj Porcijunkuli, vjerujem, zahvalna srca pjevajući poput sv. Franje: Hvaljen budi, moj Gospodine, za sve darovano.

s. Kata Karadža