Zajednicu sestara u Rwentobu (Uganda) posjetile su u listopadu s. Mira Bliznac, zamjenica provincijske predstojnice, i s. Ivana Pavla Dominković, savjetnica i tajnica Provincije. One su po prvi puta kročile na afričko tlo te im je sve bilo novo. Za vrijeme boravka uključile su se u život zajednice i aktivno sudjelovale u radu sestara. Iako poznaju apostolat i djelovanje zajednice, ipak je drugačije kada se sve vidi i osjeti na licu mjesta.
Posjetile su sagrađenu kuću odgoja spremnu za primanje djevojka koje nam se žele pridružiti te gradilište osnovne škole sv. Klare. Osim toga što su dijelile svakodnevicu sa sestrama u zajednici, imale su mogućnost susresti se s ljudima i vidjeti njihove konkretne potrebe, posebno potrebe djece. Pohodile su brojne ljude kojima sestre i inače pomažu, ali i nekoliko osnovnih i srednjih škola te se susrele s učenicima i učiteljima. Susrele su se i s brojnim bolesnicima u bolnici, a posjetile su i jedan zatvorski odjel za žene te centar za djecu s posebnim potrebama koji vode volonteri Talijani.
Također, sestre su uživale u ljepoti parkova, jezera, muzeja te glavnog grada Kampale koji je specifičan po gustom prometu. U Kampali su bile na predstavi o afričkoj kulturi i plesovima te su posjetile svetište ugandskih mučenika, kao i katedralu u Mbarari. Prema njihovim riječima dojmilo ih se slavlje svetih misa koje traju puno duže nego kod nas. Sudjelovale su na misama u župnoj crkvi, ali i u nekoliko filijala. Družile su se s našim sestrama Kongoankama u Rwanyeni, sestrama Kćeri Božje Ljubavi u Rushooki, Ruti i Kampali, franjevcima u Rushooki.
U petak, na pazarni dan, sestre su vidjele i kako izgleda tržnica u Rwentobu. Pet koza koje su kupile darovale su potrebitima. Bila je to uzajamna radost sestara i onih koji su koze primili na dar. O svojim doživljajima i iskustvu života u Africi i susretima s ljudima u njihovoj svakodnevici sestre će i same pripovijedati i zabilježiti. Time će, vjerujemo, pobuditi i veći interes i brigu za siromahe, gdje god se oni nalazili. Svim sestrama u Upravi zahvaljujemo za molitve, ohrabrenje i podršku, a s. Miri i s. Ivani Pavli za pohod i trenutke zajedništva te sretan povratak u svakodnevicu. I mi, sestre u Rwentobu, iznova smo se uvjerile – kako je dobro i lijepo živjeti zajedno kao braća i sestre.
s. Kata Karadža
