„Crkvi je potreban zanos mladih, njihove intuicije i njihova vjera.“ Ovim riječima papa Franjo poziva na važnost slušanja mladih i otkrivanje vlastitih poziva dopuštajući da nas prosvjetli svjetlo Evanđelja i prijateljstva s Bogom. Molitva, prostor samoće i tišine je najbolje vrijeme za upoznavanje sebe, za pitanja i promišljanja kako nas Bog vidi, što želi od nas i kako s obilnim darovima kojima nas Bog dariva živjeti sa zahvalnošću i u punini zajedništva.
U ovom duhu održan je u našem duhovnom centru u Bugojnu od 5. do 7. travnja o.g. molitveno-kreativni seminar za djevojke devetih razreda osnovnih škola. U tumačenju Riječi Božje i primjera iz Staroga i Novoga zavjeta nastojale smo osluškivati sebe i bližnje, staviti se u sadašnjost kako bi mogle radosno i s pouzdanjem u suradnji sa Stvoriteljem gledati i graditi budućnost.
Seminar je vodila s. Ivona Sliško u suradnji sa s. Ines Vujicom i s. Ivanom Džambas na temu: Dragocjena si i vrijedna u Božjim očima „Jer dragocjen si umojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Ne boj se, jer ja sam s tobom.“ ( Iz 43:4,5). S djevojkama iz Jajca, Viteza, Bučića i Bugojna postavljanjem pitanja tko sam, odakle sam, kamo idem, jačale smo se Božjom rječi da je Bog naš Otac i da nas je On stvorio i postavio na ovaj svijet, da umnažamo u svakodnevnim naporima talente kojima nas je Bog darovao te se stavljamo u službu bližnjih odvažno i zanosno. Njegovanjem zdravog samopoštovanja i poznavanja sebe kroz Božje svjetlo te primanjem iz života odražavat ćemo i prema svakoj osobi poštovanje njihove vlastite vrijednosti gledajući svaku osobu kao dijete Božje.
U petak nakon molitveno-meditativnog početka, s. Ines je kroz nit vodilju iz Prve poslanice Korinćanima o darovima Duha (1Kor 12,1-31) pokušala praktično ukazati na vrijednost svake pojedine osobe, kako je u svima isti Duh, a različiti darovi; kako osim vlastitih razmišljanja o samom sebi poznavanje dolazi i od naših bližnjih. Uz međusobno upoznavanje u parovima djevojke su pokušale bolje slušati sugovornicu i poslije ju prestaviti ostaloj grupi. Na pitanja što bi to bilo samopouzdanje i što utječe na samopouzdanje, djevojke su iznosile svoja promišljanja. Većina ih je kazala da je samopouzdanje imazi povjerenje u sebe, a da na naše samopouzdanje odnosno nesamopouzdanje utječe okolina, mišljenje drugih ljudi, naše emocije, strah, nezadovoljstvo… . Samopouzdanje nije nešto s čim se rađamo, ono se gradi ili ruši. Slika o sebi je takva kako vidimo sebe i prihvaćamo sebe takvima kakvi jesmo, volimo sebe. Mene Bog želi, voli, daje mi poslanje, jača i prati u životu, dragocjena sam u Božjim očima, vrijedna i hrabra.
Drugoga dana, u subotu, u prijepodnevnom radu s. Ivona je održala predavanje na temu Pouzdanje u Boga, sebe i druge. Video zapisom i kratkim flmom „Cirkus leptira“ i prezentacijom „Vodonoša“ kao i drugim prezentacijama s. Ivona je još dublje zašla u teme zajedništva, samovrijednosti te vrijednosti svakog našeg bližnjeg. Pozvala je djevojke da podjele svoje doživljaje filma i prezentacija. Nakon razmjene iskustava djevojke su imale vrijeme za osamu nakon čega su također razmijenila svoja iskustva tišine i osame. Popodnevni sati bili su ispunjeni kreativnošću pa su djevojke uz pomoć sestara radile uskrsne košarice, te vodonošu od novinskog papira. Zajednički urađenu uskrsnu košaricu poklonile su sestrama u Bugojnu u znak zahvalnosti.
Na kraju seminara napravljen je kratki osvrt gdje je svaka sudionica izrekla svoj doživljaj ovih dana zajedništva. Većina njih je napisala da nakon ovog seminara imaju više samopouzdanja, vjere i hrabrosti u sebe i bližnje. Osjećaj vlastite vrijednosti crpe iz spoznaje da ih Bog ljubi takve kakve jesu, da su djeca Božja i da ih Bog nikada neće ostaviti niti zaboraviti. Cijenit će više sebe i promatrati druge oko sebe na način kako i njih promatra sam Isus.
S. Ivana Džambas
