Svjesni da se Božić ne čeka nego da se
blagdanu Gospodinovog rođenja može samo aktivno ići ususret, u došašću je
upriličena duhovna obnova za sve zainteresirane. Kao u ono
vrijeme (Isusovo) tako i u ovo vrijeme žene su bile odvažne i izabrale su bolji
dio – piti s izvora koji taži žeđ!

Naime, na treću nedjelju došašća, 11.
prosinca, vlč. Marko
Majstorović, katedralni župnik i dekan sarajevskog dekanata, organizirao je
duhovnu obnovu na temu: „Blažena Djevica Marija uzor poziva poslanja i
dostojanstva žene“. Voditeljice obnove bile su naše sestre, s. Ines
Vujica i s. Ljubica Stjepanović. Na početku susreta sve nazočne je pozdravio vlč. Marko te
odvažio sudionice na duhovni iskorak koji rijetki prepoznaju kao milosni Božji
dar.

Potom je uslijedila meditativna
prezentacija „Marija, majka šutnje“. Sestra Ines, kroz promišljanje na temu
duhovne obnove, nastojala je sudionice voditi u otkrivanju iskonskoga poziva i
poslanja koji je svaki čovjek primio kao milosni dar od Boga. “Bog od
svakog čovjeka nenametljivo ali ipak prepoznatljivo pa i zahtjevno traži da
izvrši njegovo poslanje, da izvrši svoju specifičnu zadaću primjereno pozivu
kojeg je čovjek sam izabrao ili kojeg mu je Bog ponudio ili čak promijenio.
Čovjek dakle može imati poziv ali ako ga ne obavlja sukladno poslanju, on u
svom pozivu ostaje površan, prosječan, licemjeran pa i lažan. Može se tako
dogoditi da čovjek posve promaši život i postane ono što nije želio postati, a
još manje da bude ostvarenje Božjega nauma i Božje volje. Stoga momenti duhovne
obnove, momenti povlačenja, momenti šutnje… u vremenu materijalizma,
hedonizma i mnogih drugih …izama…, su momenti vraćanju na izvor iskonskoga
poziva i poslanja, vraćanju Bogu od kojeg smo odlutali – jer On od nas ne
odlazi, On je tamo gdje smo ga ostavili. U svako vrijeme, u našem možda i više,
važno je da u odnosu s Bogom prepoznamo svoje poslanje. To nam je pokazala i
Blažena Djevica Marija – majka i uzor blagoslovljene šutnje. Djevica Marija
ostvaruje na najsavršeniji način poslušnost vjere. Budući da je vjerovala, da
“Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,37) Marija je s vjerom primila
poruku i obećanje koje joj je donio anđeo Gabrijel i dala svoj pristanak:
“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38).

Naš je poziv biti kršćaninom, a naše
poslanje je biti kršćaninom ne na tuđi, kolektivni, uobičajeni, nego na svoj
vlastiti, osobni ljudski način obilježiti svoje obaveze, svoje odnose i svoje
vrijeme. Biti autentični i prepoznatljivi, s nikim zamjenjivi i posve jasni
nasljedovatelj Isusa Krista“, neke su od misli prigodnog promišljanja s. Ines.

U duhu ovih poticajnih riječi
okupljeni su molili Marijin zagovor da svojim primjerom, svojom šutnjom u vjeri
i njih same uvjeri kako samo u šutnji zriju veliki životni događaji: obraćenje,
ljubav, žrtva, smrt.

Susret je nastavljen u katedrali gdje
su sudionice imale mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja. Zajednička
promišljanja stavili su u zahvalno molitveno klanjanje pred Presvetim, te poput
Marije osluškivali jasni govor Božje šutnje. Na početku Svete mise u katedralu
je doneseno Betlehemsko svjetlo – Svjetlo koje je obasjalo cijeli svijet.
Euharistijsko slavlje, koje je predslavio vlč. Marko, bilo je vhunac dana
duhovne obnove. U prigodnoj propovijedi župnik je naglasio kako je Treće nedjelja
došašća – nedjelja radosti i ujedno nedjelja Caritasa – poziv i poticaj da
živimo radost svoga poziva i poslanja, a koje svoje najjasnije očitovanje ima u
ljubavi prema bližnjima.

Doista, „nebesa odozgo rose“, kako
pjevamo u pjesmi došašća, po svakom našem susretu, po svakom djelu milosrđa, po
svakom onom tko se otvara ovom blagoslovnom natapanju. (Lj.S.)