Bog preko onih koji bezuvjetno ljube neposredno uništava
grijeh u ovome svijetu. Budimo instrumenti Božje ljubavi, budimo ti koji će
ljubavlju pobjeđivati grijeh, a neka nam u tome pomogne Bog i Marija bezgešno
začeta. (fra Petar Horvat)
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma,
koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija
očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svog začeća. Također,
Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez
grijeha. Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama
prvenstveno da uništi grijeh, već da nam pokaže svoju ljubav i potakne nas da i
mi ljubimo jedni druge.
Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, utemeljio
je papa Siksto IV. godine 1476., a dogmu je svečano proglasio, papa Pio
IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, na današnji dan, 1854.
godine.
Kad se govori o bezgrešnom začeću govori se o jednom
predivnom fenomenu u Crkvi zvanom Sensus Fidelium (osjećaj vjernih). Bog govori
preko cijele zajednice vjernika. Zbog toga je ova dogma koju je Crkva
proglasila jako važna.
Često se u različitim tekstovima koje ćemo potražiti o
današnjem blagdanu susrećemo i s navodima – kako mnoge vjernike zbunjuje ime
blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i
“začeće”.
Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno
bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića,
veličanstveni trenutak. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajnje
suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti.
Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; “svaki je
čovjek grešnik”, kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su
osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a
drugo je – kako crkveni nauk kaže – nasljedni, izvorni ili, najpoznatije
rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek – po nauci Crkve – rađa.
Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv,
jer ovaj prvi grijeh “potječe” od prvog ljudskog para, od “Adama
i Eve” i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom
nauku taj se “istočni” grijeh uklanja, “briše” – krštenjem.
Bog je Mariju od “istočnog grijeha” sačuvao već u
krilu njezine majke Ane i to zato što ju je unaprijed odabrao da bude majka
Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i
članku vjere. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga
grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija je bila puna milosti
dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Kad joj arkanđeo Gabrijel naviješta Božji plan da će biti
Majka Spasitelja koga su proroci naviještali pozdravlja je: „Zdravo, milosti
puna! Gospodin s tobom!“ Ona – bezgrešna- ponizna službenica Gospodnja, kazala
je: „Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,28.38). Poslušnost Marijina ispravlja neposlušnost Evinu.
Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama
prvenstveno da uništi grijeh, već da nam pokaže svoju ljubav i potakne nas da i
mi ljubimo jedni druge. A ta ljubav sama po sebi uništava grijeh. (www.laudato.hr)
