Molitvena
osmina za jedinstvo kršćana, u sjevernoj se Zemljinoj hemisferi tradicionalno
slavi od 18. do 25. siječnja. Te je datume još 1908. predložio o. Paul F.
Wattson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana
Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj
crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana
Obraćenja
svetoga Pavla
. Ta dva datuma stoga imaju i svoja simbolična značenja.
Prvi datum naznačuje cilj molitve: svo kršćanstvo u zajedništvu s apostolskim
prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na način ili metodu kojom je jedino
moguće postići taj cilj: temeljito obraćenje Kristu, svakog kršćanina, u svim
kršćanskim zajednicama, obraćenjem kakvo je npr. bilo ono sv. Pavla kod
Damaska.

Na južnoj hemisferi, gdje je siječanj blagdansko vrijeme,
crkve često molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće
oko blagdana Duhova (kako je to
još 1926. preporučio pokret Vjera i
ustrojstvo). I blagdan Duhova je također znakovit i bogat simbolikom,
budući da je Duh Sveti Onaj po kojem se ostvaruje i vrši svako istinsko i Bogu
sukladno jedinstvo. Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme također
primjereno i za provođenje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih
koji su Osminu već slavili u siječanjskom terminu.

Začetnik ovog molitvenog pokreta je američki anglikanski svećenik Pavao Wattson sa svojim suradnikom, anglikanskim svećenikom Spencerom Jonesom. – Pavao Wattson je pripadao takozvanom oksfordskom pokretu u Anglikanskoj Crkvi, koji je bio sklon zbližavanju s Rimom.

Na njegov su poticaj godine
1908.,
u okviru američke Anglikanske Crkve, po prvi puta organizirali ovu osmodnevnu molitvu za jedinstvo kršćana.

Ubrzo nakon toga Pavao Wattson je, zajedno s muškom i ženskom redovničkom zajednicom, koje je već prije bio osnovao, pristupio Katoličkoj Crkvi. Otada se ova osmina počela širiti ponajviše u Katoličkoj Crkvi. Papa
Pio X. službeno ju je odobrio i preporučio svim katolicima.

Pavao Wattson je nastojanje oko jedinstva shvaćao u predkoncilskom
duhu. Tada se jedinstvo kršćana shvaćalo kao povratak svih odijeljenih kršćana
u krilo Katoličke Crkve. Zato se molitvena osmina u početku širila samo među
katolicima i anglikancima koji su bili skloni Rimu.

Novi poticaj cjelokupnom ekumenskom gibanju i napose
molitvi za jedinstvo svih kršćana dao je Drugi Vatikanski sabor (održan
1962.-1965.), koji je iznio nova katolička načela suvremenog ekumenskog
gibanja. Između ostalog posebno je naglašen duhovni ekumenizam, to jest
obraćenje srca i svetost života te javna, zajednička, i svaka osobna molitva za
jedinstvo. Molitva je od sada duša svega ekumenskog gibanja. Novi papinski
dokumenti o ekumenizmu posebno preporučuju upravo održavanje molitvene osmine
od 18. do 25. siječnja kao zajedničke molitve s drugim kršćanima i prilika za
prijateljske susrete.

 

Ključni
datumi iz povijesti Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

·        
Oko 1740. U Škotskoj se pojavljuje
pentekostalni pokret, povezan sa Sjevernom Amerikom, čiji je poziv na obnovu
vjere uključivao molitve za sve crkve i sa svim crkvama.

·        
1820. Vlč. James Haldane Stewart
objavljuje Naznake za sveopće jedinstvo
kršćana u obliku izljeva Duha – Hints for the Outpouring of the Spirit.

·        
1840. Vlč. Ignatius Spencer, obraćenik
na katoličanstvo, predlaže Savez molitve
za jedinstvo.

·        
1867. Prva Konferencija anglikanskih
biskupa u Lambethu u Uvodu završne Rezolucije naglašava potrebu molitve za
jedinstvo.

·        
1894. Papa Lav XIII. potiče praksu molitvene osmine za jedinstvo u okviru
blagdana Duhova (Pedesetnice).

·        
1908. Prvo održavanje molitvene osmine jedinstva Crkve u siječanjskom
terminu i na današnji način, na poticaj vlč. Paula Wattsona, koji je potom
prihvatio puno sakramentalno zajedništvo u Katoličkoj crkvi.

·        
1926. Pokret Vjera i ustroj počinje objavljivati Prijedloge za molitvenu osminu za jedinstvo kršćana u terminu uoči
Duhova.

·        
1935. U Francuskoj se katolički
svećenik Paul Couturier zauzima za Sveopći
tjedan molitve za jedinstvo kršćana
baziran na zajedničkoj molitvi za „jedinstvo
kakvo Krist želi, sredstvima kojima On želi“.

·        
1941. Odbor Vjera i ustroj premješta termin na siječanjski, kako bi se
podudarao s ranijom katoličkom inicijativom, da bi kršćani obiju grana mogli
moliti u isto vrijeme godine.

·        
1958. Ekumenski centar Kršćansko jedinstvo iz Liona u
Francuskoj započinje pripravu materijala za Tjedan
molitve
u suradnji s Povjerenstvom Vjera
i ustroj
Svjetskog (Ekumenskog) vijeća crkava.

·        
Papa Pavao VI. i Patrijarh Atenagora
I. u Jeruzalemu, mole zajedno Isusovu molitvu „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21).

·        
1964. Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora ističe da je molitva
duša ekumenskoga pokreta i potiče obilježavanje Tjedna molitve za jedinstvo.

·        
1966. Povjerenstvo Vjera i ustroj Svjetskoga vijeća crkava
i Tajništvo za jedinstvo kršćana
(danas Papinsko vijeće za promicanje
jedinstva kršćana
) odlučuju zajedno pripravljati službeni tekst za molitvenu osminu.

·        
1968. Prva puta je molitva za
jedinstvo slavljena na temelju teksta kojeg su zajednički pripremili Vjera i ustrojstvo i Tajništvo za promicanje jedinstva kršćana
(danas Papinsko vijeće za promicanje
jedinstva kršćana
).

·        
1975. Prvi puta se molitva za
jedinstvo slavi na temelju nacrta teksta kojeg je pripremila jedna lokalna ekumenska
skupina: početni nacrt te je godine načinila ekumenska skupina iz Australije.

·        
1988. Materijali za molitvenu osminu za jedinstvo korišteni
su na uvodnom bogoslužju prigodom osnutka Kršćanskog
saveza Malezije
, tijela koje povezuje veće kršćanske skupine u toj zemlji.

·        
1994. Tekst za 1996. godinu
pripravljen je u suradnji s laičkim ekumenskim Udrugama kršćanske mladeži:
Kršćanskom udrugom muške mladeži (YMCA) i Kršćanskom udrugom ženske mladeži
(YWCA).

·        
2004. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana (Katolička crkva) i
Povjerenstvo Vjera i ustroj Svjetskog
vijeća crkava (WCC) postižu sporazum koji veoma koristi jačanju suradnje, da će
materijal za molitvenu osminu za jedinstvo
u engleskoj i francuskoj inačici biti zajednički i pripreman i objavljivan.

·        
2008. U cijelom svijetu je obilježena
stoljetnica molitvene osmine za jedinstvo
kršćana
.

 

Značajniji
datumi iz naše ekumenske i međureligijsko-dijaloške baštine

·        
1617.-1683. U Hrvatskoj i drugim europskim zemljama živi i djeluje svećenik Juraj Križanić, erudita, koji zalažući se za pomirenje i sjedinjenje katolika i pravoslavnih na za ono vrijeme neuobičajeno tolerantan način postaje rani preteča suvremenog ekumenizma.

·        
1815.-1905. U Hrvatskoj živi i djeluje Josip Juraj Strossmayer, biskup đakovački ili bosanski i srijemski, preteča suvremenog ekumenizma, čije je zalaganje za pomirenje i jedinstvo crkava vidljivo i iz posvetnog natpisa iznad glavnih ulaznih vrata katedralebazilike koju je podigao u Đakovu: Slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svoga.

·        
1851. Mariborski biskup Anton Martin Slomšek utemeljio Bratovštinu sv. Ćirila i
Metoda“
s namjerom promicanja
“ćirilometodskog pokreta”
i molitve za sjedinjenje pravoslavnih i
katolika na hrvatskom i slovenskom prostoru.

·        
1896. U Zagrebu počinje izlaziti
časopis „‘Balkan’ – jedinstvu i bratskoj slozi” kojega je pokrenuo „papinski komesar” za uniju na
Balkanu sarajevski nadbiskup Josip Stadler i kojemu je glavni urednik
sveučilišni profesor A. Brešćenski, a suradnici su među ostalim ljubljanski biskup
A. B. Jeglič, križevački vladika J. Drohobeczky i A. Jagatić (časopis prestaje
izlaziti 1903.).

·        
1927. U kronici osječkog kapucinskog
samo-stana zabilježeno da je u samostanskoj crkvi održana „svjetska oktava molitvena pro unione omnium catholicorum et
acatholicorum”, sukladno tada-šnjim crkvenim zakonima i običajima
(monokonfesionalne naravi).

·        
1962. Hrvatski benediktinac Martin
Kirigin u časopisu „Služba Božja”
(br. 4) objavljuje članak „Što je
irenizam?”
u kojemu potiče na zaživljavanje ekumenizma na našim prostorima.

·        
1964. Peteročlano izaslanstvo
bogoslova, studenata Katoličkog
bogoslovnog fakulteta u Zagrebu
, posjećuje 15.-17. veljače Pravoslavni bogoslovski Fakultet u Beogradu,
i također, uzvratno, peteročlano izaslanstvo studenata Pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta U Beogradu posjećuje 8.-9.
ožujka zagrebačku bogosloviju i Katolički
bogoslovni fakultet u Zagrebu
.

·        
1964. Đakovački biskup mons. Stjepan
Bäuerlein osniva Dijecezanski odbor za
sjedinjenje crkava,
u čijem su sastavu predsjednikom Rudolf Šverer, tajnik
Ćiril Kos i još četiri člana.

·        
1966. Zadnjeg dana molitvene osmine,
25. siječnja, biskup Frane Franić, u splitskoj katedrali održao ekumensku
molitvu za jedinstvo s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Dalmaciji.

·        
1966. Izlazi prvi broj ekumenskog
biltena „Poslušni Duhu”.

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

listopad 2019
P U S Č P S N
« ruj.    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  
WordPress Video Lightbox