Deveti Franjevački hod Frame Bosne Srebrene trajao je od 27. srpnja do 4. kolovoza 2021. Započeo je na Kupresu u Suhom Polju, a nastavljen preko Šuice, Vidoša, Čuklića, Ljubunčića, Livna i završio u livanjskoj porcijunkuli u Guberu. Sudjelovalo je oko 40 framaša, duhovni asistent Frame Bosne Srebrene fra Davor Petrović, četiri bogoslova te nas dvije sestre, s. Radmila Ilinović i ja, s. Vesna Bošnjak. Geslo ovogodišnjeg Hoda bilo je „Stazama pravim On me upravlja“ (Ps 23, 3)
Hod je imao i svoj okvirni program dana koji je sadržavao ranojutarnje okupljanje ispred župne crkve mjesta u koje bismo došli. Nakon okupljanja i molitve, krenuli bismo na put do sljedećeg odredišta. Pješačenje je trajalo oko šest sati s kratkim pauzama. Na putu su se čuli radosni poklici pjesama, smijeh, ljudi su radoznalo mahali i trubili iz automobila, iz svojih kuća u naseljima pored koje smo prolazili. Mnogi su nas samoinicijativo dočekali s osvježavajućim napitcima, voćem ili nekom poslasticom. Ujedno je to bilo vrijeme i međusobnog upoznavanja framaša, ali i nas redovnika s njima. Vrijeme pješačenja je uključivalo i molitvu krunice te kratke meditacije koje su se temeljile na sedam darova Duha Svetoga.
Župnici zajedno sa svojim framašima su nas dočekali organizirano i radosno. Po obiteljima je bilo organizirano spavanje i osobna higijena, po potrebi i objed. Nakon dolaska do odredišta određenog dana slijedila je okrepa te odmor do večernje svete mise. Misna slavlja je predslavio fra Davor Petrović, a misno pjevanje su animirali framaši sa s. Vesnom. Nakon mise je uslijedila večera i „Vesela večer“ u kojoj su bili uključeni i framaši župe u kojoj su nas dočekali. Tu se moglo vidjeti brojni darovi, vještine, znanja, koji su poticali mlade da oslobode svoj duh i donesu pobjedu svome timu. Trajalo je do kasno, a dan je završavao Večernjom molitvom časoslova.
Na putu su se dogodile i male povrede nogu, najviše je bilo žuljeva, ali i upale mišića i zglobova. Sve su to uspješno sanirale i liječile naše sestre koje su unaprijed pripremile osnovne medicinske potrepštine za ovakvo hodočašće. Framaši i fratri su iskazali veliku zahvalnost i povjerenje u sestre, što je doprinijelo našem zajedništvu na ovom Hodu.
U župi Guber smo imali priliku za sakrament ispovijedi, proslavili smo Gospu od Anđela, Porcijunkulu i zadobili potpuni oprost po zagovoru našeg serafskog oca Franje koji nas sve želi poslati u raj.
U popodnevnim satima smo nastavili svoje putovanje za Međugorje s autobusom. Zbog pandemijskih mjera i otežanih prelazaka preko granice, ove godine nismo nastavili svoje putovanje za Asiz kako se inače prakticiralo na Franjevačkom hodu, nego smo odabrali Međugorje i sudjelovali na Mladifestu tri nepuna dana. Biti u Međugorju u ovo doba godine je zbilja velika milost, gdje mladi, ali i oni stariji, slave Boga po zagovoru Blažene Djevice Marije. Tu smo imali priliku u ranim jutarnjim satima pješačiti do Brda Ukazanja i do Brda Križa.
Zadnji dan smo otkrivali svoje ovčice, tj. one osobe koje smo u prvom danu Hoda izvukli na papiriću te smo ih kroz sve ove dane pazili kao pastiri, molili, čuvali, darovali nekom sitnicom ili gestom. Tu se izlilo more radosti i emocija. Baš poseban trenutak. U popodnevnim satima zadnjeg dana smo završili ovaj prekrasan susret i uputili se svojim kućama noseći jedno veliko iskustvo radosti i zajedništva u kojem nas je sve spojio dragi Bog preko svog asiškog siromaška sv. Franje i njegove sestrice sv. Klare.
Bogu hvala za svu milost na ovome još jednom Hodu s framašima i našom braćom fratrima, za sve blagodati i susrete koje smo doživjeli te koji su sigurno neponovljivi i vrlo dragocjeni i koji će sigurno ostati dugo utisnuti u srcima svih nas koji smo imali priliku biti dio ovog zajedništva.
S. Vesna Bošnjak, juniorka
