Osim svakodnevnih aktivnosti i projekata koje imamo u našoj misiji u Rwentobu u Ugandi od Božića 2022. sve do mjeseca srpnja ove godine imale smo projekt zanimljivog naziva: Kupi kozu. Dakle, slovenski Caritas dao nam je financijska sredstva u iznosu od 1.500,00 eura za kupovinu koza siromašnim ljudima ovoga afričkog mjesta. Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana doborčinitelji slovenskog Caritasa bili su potaknuti darovati nešto konkretno ljudima ovoga kraja koji su u potrebi, a sa projektom Kupi kozu upoznali su se preko naše s. Urše Mrinčič.
U ovim krajevima najčešća životinja je koza zato što ju je najlaške hraniti, ali nemaju svi mogućnost kupiti je. Imati kozu ovdje nešto znači, jer na taj način mogu svojoj obitelji, a posebno djeci, osigurati koliko toliko neku sigurnost. Za njih to znači da će barem neko vrijeme moći živjeti bolje. Kozje meso rado jedu, ali kozje mlijeko ne koriste. Smiješno im je kada im govorimo da je kozje mlijeko zdravo i u našoj zemlji skupo. Jednostavno, to ne mogu razumjeti.
Tijekom pola godine kupile smo više od pedeset koza i tako obradovale i razveselile mnoge obitelji, djecu, starije, bolesne. Ljudi su bili jako sretni kada smo im darovale kozu najčešće s jaretom. Kozu mogu imati više godina, a jare kada poraste mogu prodati i tako osigurati barem malu novčanu sigurnost.
Za nas sestre je to bilo jedno lijepo iskustvo koje smo rado prihvatile. Radosne sno da smo posao odradile i projekt privele kraju. Nije bilo baš uvijek lako po suncu ići u sela, a zatim u brda tražiti tko ima koze za prodati. Kada bismo ih kupile onda bismo ih stavljale u naše auto i vozile do obitelji kojima smo namjenile darovati. Osim toga, bilo je izazovno i zanimljivo kupovati koze. Neke smo kupovale u selu i tako pomogle i onome tko prodaje, a neke smo kupile petkom na pijaci, jer je taj dan pazarni dan. Ljudi su se ponekad čudili zašto kupujemo koze, zašto se sestre bjelkinje uopće zanimaju za njih. Često bi i povisili cijenu, no s. Ivka se dobro raspitala koliko koza košta pa nisu mogli puno profitirati. S druge strane, kada bi saznali zašto kupujemo koze onda bi zahvaljivali i čudili se da ima netko tko daruje kozu drugome, jer za njih je to veliki dar koji se može darovati samo prigodom posebnih slavlja. Bile smo im vrlo zanimljive kada smo koze vozile u našem autu i dostavljale obiteljima. Nekada smo znale kupiti odjednom do deset koza s jaradima, te je trebalo paziti na njih otraga u prikolici da ne iskoče, iako su bile vezane.
Neizreciva radost je bila promatrati ljude kojima su koze darovane. Neki su od radosti plesali, neki zahvaljivali, neki bi se u pet minuta našli na našoj kapiji ako smo poručile da dođu i da ih čeka koza, a neki su jednostavno ostajali bez riječi jer ne mogu shvatiti da im se tako nešto može darovati. Poseban je bio osjećaj kada bi kozu darovale starcima koji brinu o uničadima siročadima. Bake ili djedovi sa staračkim osmjehom i zahvalnošću bi izražavali posebnu radost.
Osim toga, zanimljivo je bilo doživjeti kako bi nam djeca u crkvi prilazila i tihim glasom obavještavala da im se koza ojarila i da je sve u redu s jaretom ili jaradima. Ponekad bi djeca iz daleka dolazila priopćiti nam tu radosnu vijest. Dolazili bi i tražiti pomoć kad im se razboli koza. Nažalost, neka su nam djeca dolazila priopćiti da im je koza uginula jer se razboljela ili nisu dovoljno pazili na nju. Tako smo ponekad bile i „veterinari“ pa smo nosile lijekove kozama u daleka sela, te vozile i plaćale ljude koji znaju dati neki posebniji tretman kako bi koze ozdravile.
Iz ovog projekta nosimo vrlo lijepa i pozitivna iskustva. Posebno smo zahvalne dobročiniteljima slovenskog Caritasa. Ljudi koji su darovali svoj prilog za pomoć sigurno nisu ni svjesni koliko su drugome unijeli radosti u obitelji.
Hvala svim našim dobročiniteljima koji nas prate molitvom, pomažu i financijski podupiru kako bismo mi, preko njihove darežljivosti, mogle tu istu pomoć pružiti drugima koji su doista u potrebi. Iznova možemo reći kako smo zajedno jači i kada se udružimo možemo doista učiniti velika djela. Mi ćemo nastaviti dijeliti svakodnevicu sa ljudima našega kraja, a sve vas neka dragi Bog nagradi stostruko za sve što činite za malene i potrebne.
s. Kata Karadža
