Jedan od
plodova Duha Svetoga je i vjernost. Promatrajući malo stvarnost današnjeg
moderniziranog vremena vidim da su ljudi i danas vjerni. Vjernost se očituje u
privrženosti nekoj ideji, sportskom klubu, omiljenoj seriji, političkoj
stranci, glazbenoj grupi, modernim uređajima, automobilima,… Međutim, kao da
se zaustavljamo samo na vjernosti na materijalnoj razini te se gubi iz našeg
vidokruga vjernost idealima, ljudima, Bogu. U vremenu kada se općeljudske
vrijednosti sve više relativiziraju nije lako biti vjeran jer to često znači
plivati protiv struje preuzimajući na sebe rizik od ismijavanja,
nerazumijevanja, napuštenosti. Ali ne dobiva se ništa više ni ukoliko se ne
živi vjeran vlastitim idelima. Silvije Strahimir Kranjčević u pjesmi Mojsije
jasno to opisuje riječima:
I tebi baš
što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati.
Vjerost
zahtjeva neprestani napor i neumornu privrženost onome što smatramo vrijednim.
Svjedoci smo nevjernosti u obiteljima, prijateljstvima, radnim mjestima,
cjelokupnom društvu. I upravo zato što nije jednostavno biti vjeran, potrebna
nam je pomoć Duha Svetoga. U Bibliji, posebice u psalmima, vjernost se često
spominje kao Božja odlika. Od koljena do koljena tvoja je vjernost (Ps
119,90). Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost (Ps 36,6). Također
nailazimo na psalme gdje se moli za vjernost kako bi se moglo živjeti dostojno
i prispjeti u Božje kraljevstvo. Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek’ me vode, nek’ me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje (Ps 43,3).
Biti vjeran
nužno uključuje i vjeru u ono čemu se želi biti vjeran. Tako biti vjeran Isusu
podrazumijeva vjerovati u njega i sve ono što nam je rekao. Bez vjere ni
vjernost u pravom smislu te riječi nije moguća. Vjera potpomaže našu vjernost i
odanost Bogu i ljudima kao i vrijednostima.
Razmišljajući o ljudskoj vjernosti, sjetih se velikih Pavlovih riječi o Božjoj
vjernosti. U poslanici Timoteju čitamo: ”Ako ne budemo vjerni, on
vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.” (2 Tim 2,13) Velikih li i
utješnih riječi za sve naše nevjernosti. Bog uvijek vjeran ostaje te nam daje
mogućnost da iz njegove vjernosti i mi crpimo snagu za našu vlastitu. Upravo
svjesna te veličine Božje vjernosti, jednom davno napisah ove riječi kojima
ujedno i završavam svoje razmišljanje o ovom plodu Duha Svetoga moleći da
rastemo u vjernosti.
O kako je
divno
O kako je
lijepo znati
da nevjernoj
zaručnici
Bog uvijek
vjeran ostaje.
O kako je
divno znati
da ako i
klone duša u meni
Bog put moj
poznaje.
O kako je
ugodno slušati glas
koji poziva
da umorna i opterećena
svoj smiraj
u Bogu pronađem.
O kako je
sigurno hoditi
u
prisutnosti živog Boga
koji život
mi svojom smrću daruje.
O kako je
divno…
s. Maja
Ivković
