”Vi ste čisti.“ Dar čistoće je Božje djelo, čovjek ne može sama sebe učiniti prikladnim za Boga koji god sustav očišćenja slijedio. Bog koji silazi k nama čini nas čistima. Čistoća je dar, naglašava papa Benedikt XVI. i svjedoči nauk Crkve koja kaže da živeći po evanđelju širimo plodove krsne milosti koju smo svi primili i svjedočimo da smo na zemlji samo hodočasnici koji čekaju ulazak u slavu nebeskoga kraljevstva. Upravo na tom tragu razvila se i želja za životom u Bogu posvećenoj čistoći. Ponekad mi se čini da današnje društvo i previše ulaže u svoje tijelo, estetske operacije su postale sastavni dio nečijeg života, izmišljeno je toliko kura i tretmana za ljepotu, naše ulice su zatrpane ogromnim izlozima koji zarobljavaju našu maštu, jer sve što se nudi moramo imati. Toliko toga činimo za svoje tijelo, a uskraćujemo mu upravo ono što nas čini posebnijim bićima a to je dostojanstvo. Živjeti čistoću ne znači živjeti u dualizmu, odbacivati tijelo kao nešto negativno, nešto što nas sputava da budemo savršeni. Kršćani vjeruju u uskrsnuće tijela i upravo zbog toga se neki odlučuju sačuvati čistim za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Izraz sačuvati ovdje znači, sačuvati od grijeha, ali ne od Boga i ljudi, štoviše kada svoje tijelo predajemo Bogu zapravo se opredjeljujemo za razdavanje drugima. Svi naši napori i trud koji uložimo u odgajanje sebe trebaju biti na korist drugim ljudima, da drugi u nama može prepoznati sliku Božju.
Kada govorim o čistoći na spolnom području voljela bih da primijetite kako se u evanđeljima više puta spominje Isusov susret sa bludnicama i preljubnicama. Spominje se preljubnica koju treba kamenovati(Iv 8, 3-5), javna grešnica koja svojom kosom otire Isusu noge (Lk 7, 36-39), Marija iz Magdale (Mk 16,9; Lk 8, 2), Samarijanka na Jakovljevu zdencu (Iv 4, 6-9). Sve one na svojim životima nose pečat bluda, ali isto tako i želju da svoj život iz korijena promijene. Shvatile su da tjelesni užici nisu ispunili njihove duše, da su bez obzira na sve muškarce koje su imale u životima ostale žedne i gladne ljubavi. Zato pristupaju Isusu, jer znaju da ih Bog ne osuđuje nego liječi.
Najčešće je govor o čistoći tabu tema, smatra se da je dovoljna odluka na život u čistoći i sve ostalo će doći samo. Zamislimo slikovito da nam draga osoba pokloni cvijet u tegli, ako bismo htjeli sačuvati taj poklon trebali bismo ga redovito zalijevati i iznositi na sunce. Isto je i s darom čistoće, ako ga nećemo zalijevati molitvom i sakramentima euharistije i ispovijedi i dopuštati da Božja svjetlost dopre do našeg srca, dogodit će se da ga uguši korov nagona i grijeha dok se jednom i sam ne osuši.
Ovdje sam se osvrnula na čistoću u redovničkom životu, naravno za moralna čistoću bi se trebali opredijeliti i bračni partneri, jer Isus je svima rekao: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“
s. Marina Jurišić
