Biskupi, svećenici, redovnici,
redovnice i đakoni grada Sarajeva, na Veliku subotu, 26. ožujka 2016. bili su
prvi uskrsni čestitari kod nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka
Puljića. Uskrsnu čestitku kardinalu Puljiću, pomoćnom biskupu mons. Peri Sudaru
i drugim suradnicima i suradnicama u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u
ime svih nazočnih uputila je naša provincijska predstojnica s. Kata Karadža. Uz s. Katu na zajedničkom čestitanju sudjelovala je i s. Lidija Jurišić, zamjenica provincijske predstojnice.
Čestitku s. Kate prenosimo u cijelosti:
Uzoriti gospodine Kardinale!
Preuzvišeni
oci biskupi!
Prečasni
tajniče apostolske nuncijature!
Mnogopoštovani oče provincijale i mnogopoštovane
sestre provincijalke!
Poštovani svećenici i drage sestre!
Radost
mi je i čast da Vam u prigodi ovog tradicionalnog i svečanog okupljanja, uime
svih nazočnih, mogu uputiti uskrsnu čestitku. Vjerujem da svatko od nas, iako u
Crkvi obnašamo različite službe, može reći da nas povezuje i objedinjuje isto
poslanje, poslanje čiji temelj i ishodište nalazimo u Isusu Kristu Uskrslome.
U ovim
danima Velikoga tjedna mnogi vjernici pristupili su sakramentu pomirenja. U tom
sakramentu, susretu Boga i čovjeka, vjernici su mogli doživjeti bezgranično
Božje milosrđe, zapravo susresti samoga Boga koji je izvor preobilnog,
neograničenoga milosrđa. Upravo u ovoj godini, Jubileju – možemo reći slavlju –
milosrđa papa Franjo nas poziva na razmatranje, na poniranje, ali i prenošenje
milosrđa. To je dar koji smo besplatno primili, ali smo pozvani besplatno ga i
dati. U Božjoj ljubavi, koja se u tom sakramentu očituje u milosrdnom
opraštanju, mi ne samo da doživljavamo oproštenje grijeha već nalazimo snažan
oslonac na putu prema budućnosti. Sam papa Franjo u svojoj knjizi Božje je ime
milosrđe, ističe da je „milosrđe prvi Božji atribut“, da je „ono Božje ime,“
ali isto tako kaže: „Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni
utopiti se u živomu pijesku.“. I mi želimo – prodahnuti nutarnjom snagom
Božjega milosrđa – smjelo gledati u dane i vremena koja su ispred nas znajući
da temelj naše nade nije naša snaga, nego blizina Onoga koji je – kako ćemo
pjevati večeras u Vazmenom hvalospjevu – kao pobjednik iz smrti u život prešao.
Uzoriti
kardinale! Dana 19. siječnja ove godine svečanim euharistijskim slavljem u
našoj katedrali Srca Isusova spomenuli ste se 25. obljetnice svoga biskupskog
ređenja i ustoličenja za nadbiskupa metropolita vrhbosanskog te Bogu zahvalili
za sve udijeljene milosti. Htjela bih još jednom i u ovoj prilici izreći
iskrene čestitke i izraziti zahvalnost za sve ono čime ste – u otvorenosti
Božjem Duhu – služili povjerenom Vam stadu. Znamo da je nemoguće kroz nekoliko
riječi izreći sve ono na čemu bi Vam htjeli zahvaliti, ali ipak mi dopustite da
istaknem dvije karakteristike, dvije stvarnosti: prisutnost i blizinu.
Vjernici
i ljudi našega grada i naše nadbiskupije mogu posvjedočiti da ste bili prisutni
i da ste bili blizu ne samo u ugodnim trenutcima slavlja i radosti, u
situacijama kada je bilo lijepo biti zajedno ili biti blizu. Vi ste bili blizu
i onda kada su mnogi odlazili ili bježali, kada su svoju sigurnost tražili
negdje daleko. Kako za vrijeme rata i raznih nedaća koje je to vrijeme sa sobom
donosilo, tako i danas, Vaša prisutnost i Vaša blizina svjedočanstvo su
ljubavi. U tim ste trenutcima bili suputnik i supatnik. Krepost ustrajnosti,
življenja sa svojim narodom pogotovo u trenutcima kušnji – kao što je to svojim
životom posvjedočio blaženi kardinal Stepinac – veoma je snažno svjedočanstvo
pastirske ljubavi. Hvala Vam, dragi Kardinale, za to i takvo veliko
svjedočanstvo!
Neka
svjetlo uskrsloga jutra razgoni tame našega vremena. Neka se iz mnogih
uznemirenih i preplašenih srca, koja žude za istinom, životom i ljubavlju,
ovoga Uskrsa uzdigne radosni usklik: Aleluja, Krist je uskrsnuo!
Uime
svih ovdje nazočnih želim Vam sretan Uskrs. Budimo i ostanimo povezani u
molitvi koja će nam dati snagu za budućnost i nadu koja ne iščezava.
s. Kata Karadža
provincijska
predstojnica
