U Poslanici Korinćanima Pavao govori kako Krist umrije za grijehe naše te bî pokopan i uskrišen treći dan (1Kor 15,4). Svima nam je poznato koji je to “treći dan” u Isusovom životu. To je nedjelja, dan njegovog uskrsnuća. Dan kojemu su prethodili petak (dan muke, smrti i ukopa) i subota (dan njegovog boravka u grobu). Najvažniji je to dan koji se dogodio u našoj vjeri i Novom zavjetu.
Ipak, taj „treći dan“ ima posebno značenje i u Starom zavjetu o čemu nam svjedoče i tri teksta. Prvi je iz Knjige postanka o stvaranju svijeta (Post 1,1-31). Od svih dana u kojima Bog stvara, samo tijekom trećeg dana stvaranja biblijski tekst dva puta spominje tvrdnju: „I vidje Bog da je dobro“ (Post 1,10.12). Taj dan, dakle, karakterizira dvostruki Božji blagoslov. Stoga je židovski narod treći dan u tjednu smatrao danom iznimne Božje naklonosti.
Drugi tekst u kojem se nešto važno dogodilo tog „trećeg dana” potječe iz Knjige izlaska (Izl 19,1-25). Znamo da je narod, nakon izlaska iz egipatskog ropstva, sklopio s Bogom savez na brdu Sinaju. Ali vjerojatno nikad nismo obratili pozornost da se to dogodilo upravo „trećeg dana“. U našim Biblijama je to, doduše, prevedeno s riječju “prekosutra” (usp. Izl 19,11.15), ali se na hebrejskom jeziku koristi izričaj “treći dan”. Dakle, jedan od najvažnijih dana u Izraelskoj povijesti – dan kad su sklopili savez s Bogom i dobili deset zapovijedi – je bio „treći dan“.
Zadnji tekst je iz knjige proroka Hošee: “Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim.” (Hoš 6,1-2). U Hošeinom prorokovanju često nalazimo proroštva koja najavljuju Božju kaznu Izraelu koji se ne želi obratiti, ali unatoč takvim riječima osude, u njegovoj knjizi se nalaze i riječi spasenja koji najavljuju nadu novog početka u odnosu između Boga i naroda. A taj novi početak će biti upravo “trećeg dana”.
Ne znamo je li Pavao, kad je pisao svoju poslanicu Korinćanima, ovo sve imao baš ovako na umu, ali budući da je u židovskoj tradiciji „treći dan“ imao velik značaj, ne bi bilo neobično da je Pavao s ovim izričajem u svojoj poslanici želio obuhvatiti cijelu povijest ljudskog roda – od postanka svijeta do Kristovog uskrsnuća. Budući da se Isusovo uskrsnuće dogodilo „trećeg dana“, taj redni broj bi i nama kršćanima trebao značiti puno više od kronološkog slijeda. Stari zavjet nas poziva da tog trećeg dana, tj. nedjeljom slavimo blagoslov našeg novog stvorenja u Kristu, sklapanje novog saveza s Isusom te novi početak odnosa s Bogom. Taj odnos se usavršuje nedjeljnim euharistijskim slavljem, ali i čitanjem Božje riječi koja je neiscrpno bogatstvo što smo mogli vidjeti upravo iz ovog jednostavnog primjera značenja “trećeg dana”.
Priredila: s. Maja Ivković prema knjizi „Il cuore di Cristo è il cuore di Paolo” (S.N. Brodeur)
Fotografija: s. Monika Džepina
