U današnjoj
25. nedjelji kroz godinu, evanđelist Luka ima poseban zadatak za nas
kršćane, Isusove vjernike. Tema evanđelja gotovo šokira. Na prvi pogled Isus
hvali prepredena, lukava upravitelja koji potkrada svog gospodara, a zatim
kaže: Budite domišljati – kako bi se pripravili za život vječni. Današnje
evanđelje nas podsjeća na našu svakidašnjicu. Mediji su puni afera s nepoštenim
„upraviteljima“ koji su spremni učiniti sve kako bi njima bilo dobro.
Pohlepa za novcem i dobitkom odvela je mnoge
u nepoštenje i kriminal, nemoral: „Sinovi ovoga svijeta u ovozemaljskim
poslovima radili su vrlo domišljato, lukavo i revno„. Isusova prispodoba govori
o bogatom čovjeku i njegovu upravitelju. Upravitelj je optužen da rasipa
njegovo imanje. Gospodar je od njega zatražio račun o njegovu upravljanju i
najavljuje mu otkaz. Kaže mu: „Položi račun o svom upravljanju, jer više ne
možeš biti upravitelj!“ tada se upravitelj zamisli i poče razmišljati što će
učiniti da spasi sebe kad ga gospodar otpusti. Dosjeti se što će učiniti i to
na račun gazdina bogatstva. Poziva dužnike svog gospodara jednog po jednog i
smanjuje im dug. Ovom gestom on računa da će dužnici u budućnosti sigurno
nagraditi njegovu velikodušnost i da će steći prijatelje za „crne“ dane. Na
iznenađenje, gospodar ga ne kori nego hvali njegovu snalažljivost. „I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja
što snalažljivo postupi, jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema
svojima od sinova svjetlosti.“
Neobična reakcija gospodara, koji pohvaljuje nepoštenog upravitelja
skreće s ljudskog razumijevanja. Postavlja se pitanje: Kakav je to gospodar?
Prispodoba nam otkriva da je gospodar sam NEBESKI OTAC kojega je Isus
navještao. Dakle, gospodar je nebeski Otac, upravitelj je svaki čovjek, a
dužnici su svi oni s kojima upravitelj ima neke odnose. Ti odnosi su opterećeni
dugovima.
Što je dug i što dužnici duguju gospodaru?
Dug povezuje dužnika i gospodara preko upravitelja. Sve bogatstvo i sve što
imamo, sve pripada gospodaru – BOGU OCU. Naš život, naša nadarenost, naše
stvaranje, naše imanje, zdravlje, snaga, a naročito naše vrijeme – to je ono
čime upravitelj upravlja i to je ono što ljudi duguju jedan drugome. A
gospodar, Otac, ne dozvoljava da jedni drugima stvaramo dugove njegovim dobrima.
Gospodar obilato daje, stalo mu je da njegov upravitelj, njegovim posjedom,
drugima olakša život i skine dugove. Ova
prispodoba govori o odnosu među ljudima i o odnosu prema dobrima koja su im
povjerena ili koja su nam povjerena. Prava vjera znači, prava raspodjela u
društvu. Isus ističe: „Sinovi su ovoga
svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti!“. Isus ne suprostavlja sinove svjetla i sinove
ovoga svijeta, nego poziva sinove svjetla da uporabe inteligenciju i
snalažljivost u ovome svijetu kako bi ga pretvorili u prostore „svjetlosti“.
Isus ovom prispodobom poziva mene danas
da budem domišljata u službi Božjoj, kao
što su lukavci ovoga svijeta spretni s novcem.
Evanđelje nas poziva da stječemo prijatelje
koji nam neće ovdje uzvratiti, nego one koji će nas prepoznati pred Božjim
licem. To je onda poziv na milosrdno djelovanje, na ljubav i davanje. To je
poziv da u svakom najmanjem prepoznamo Isusa, otkrijemo njegovo lice. Onda tek
možemo reći da imamo kršćanski pogled u budućnost. To je kršćanska vizija budućnosti kad
sredstva za ovaj život, pravilnom uporabom postaju i sredstva za budućnost
čovjeka i svijeta. Isus i mene pita: Ima li u meni domišljatosti, snage,
energije kad se radi o vrijednostima koje zauvjek ostaju? Nije li sve to premalo
i opasno, kada nas poslovni vještaci i biznismeni ovoga svijeta mogu uvijek nadvisiti kad
pogledamo svoju pasivnost u odnosu na trajne ciljeve ovoga života. A sinovi
svjetlosti se bogate u Bogu!
s. Mirjam Kolar
