Meditacija o križu svetog
Damjana

 

Križ s kojeg je Raspeti progovorio
čovjeku

Autor
ovoga križa skriven je iza svoga djela i do danas je ostao nepoznat. Ostao je
križ koji nam govori o njegovu duhu koji je sav ispunjen Kristom u svjetlu
uskrsnoga jutra. Nepoznati autor izražava svoju vjeru u življenje po Evanđelju
koje oblikuje proslavljeni Krist.

Oblikujem li se i ja po križu? Znam
li se uživjeti u najveće otajstvo? Brat Franjo se potpuno izjednačio s
Raspetim. Zašto mu je Krist govorio baš s ovoga križa? Što bi bilo da mu nije
govorio? Uranjanje u otajstvo i dubinu ovoga križa iziskuje duboku molitvu i
potpuno predanje Njemu, koji nam jedini može pokazati veličinu svoga života.
Dokaz za to je i sam brat Franjo koji je ovako molio:

Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tmine moga
srca, 

i podaj mi pravu vjeru, jasno ufanje i savršenu ljubav,

mudrost i spoznaju, o Gospodine, da ispunim tvoj sveti i
istinski nalog.

Križ
malenih

Djeca križ vide i doživljavaju kao
nešto vrlo moćno. Križ djeluje i na druge „malene“, sve grešne ljude. Tko se ne
prepoznaje u Mariji Magdaleni, u stotniku, u krvniku, u onima koji su Gospodina
razapeli? Koliko veselje nastane kad spoznamo da su sve osobe koje su pokraj
Marija i Isusa i u nama.

I teologa zahvati veliko veselje pri
otkrivanju snažne poruke ovoga križa. U Isusovoj veličini vidimo „prvenstvo
Krista“. Njegovo svećeničko odijelo predstavlja ga kao najvećeg svećenika
Novoga saveza koji u nebu posreduje za nas. U njemu lako prepoznajemo bogatstvo
Božjega života.

Pred nama je Krist koji stoji.
Pobjednik nad smrću i grijehom. Crna boja simbol je grijeha koji je Krist na
križu pobijedio. Djevica Marija je nasmijana i okrenuta prema Ivanu. I Isus
koji se nalazi u krugu također je nasmijan i odlazi u nebo. Svi su radosni. I
stotnik koji na lijevom ramenu nosi ozdravljenog sina. U ovom križu govori nam
Bog!

Isusov
stav

Veličanstveni i proslavljeni Isus u
sredini križa je stablo života, a osobe po njegovim rukama su živi plodovi.
„Ako pšenično zrno umre, donosi obilat rod” (Iv 12,24). Križ nam otkriva i
Kraljevstvo nebesko u koje nas vodi vjera.

Mi nismo sposobni gledati toliku
veličinu “zato gledamo u zrcalu” (1Kor 13,12). Primijetimo kako je temelj križa
u obliku stijene. U njoj prepoznajmo Petra koji ima autoritet i koji je po
Kristovoj riječi vidljivi temelj kraljevstva: “Ti si Petar, stijena, i na toj
stijeni sagradit ću Crkvu svoju (Mt 16,18).

U Kristovoj aureoli vidimo križ.
Sjaj križa odražava cijeli Kristov život, njegovo poniženje i proslavu. Sv.
Pavao govori: “Isus Krist, trajni lik Božji… Ponizi sam sebe, poslušan do
smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi… i svaki će jezik priznati: Isus
Krist jest Gospodin u slavi Boga Oca” (Fil 2,6-11). Ta kruna podsjeća nas da
svaka trnova kruna lako postane kruna slave. Označava snagu življenja po smrti.
Isus je rekao: “Ako pšenično zrno umre… donosi obilat rod” (Iv 12,24).

Isusovo
odijelo

Vrlo je bitno kakvo odijelo ima
Isus. Po njemu ćemo shvatiti koja je njegova uloga. Isus je ovijen lanenim
oplećkom obrubljenim zlatom, kojeg su nosili svećenici. Odlomak iz Svetog pisma
govori nam o svrsi tog oplećka kojeg nam je predstavio David, pri vršenju
svećeničke službe. U Mt 12,4 Isus priznaje da se David stavio iznad svećenika.
“Tek što su nosioci Kovčega Božjega pokročili šest koraka, David žrtvova vola i
tovna ovna. David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo
lanenim oplećkom. Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Jahvin
kličući i trubeći u rog… Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice…
blagoslovi narod imenom Jahve Sabaota. Potom razdijeli među sav narod, među sve
mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač
od suhoga grožđa… Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: ‘Kako se
časno danas ponio Izraelov kralj pred očima sluškinja slugu svojih kao što se
otkriva prost čovjek!” (2Sam 6,13-20). Taj odlomak govori nam da je njegov
oplećak bio vrlo uzak. Nema dvojbe da je i Isus na križu opasan istim pašom i
djeluje kao svećenik. “Evo dolazim Bože vršiti volju tvoju (Heb 10,7).

Isus
– Hram Svetog Trojstva

Ispunjena je Pavlova besjeda:
“Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi
ispunjeni” (Kol 2,9). Isusovo tijelo je živi hram o kojem je rekao: “Srušite
ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići” (Iv 2,19). Po Duhu Svetom smo postali
“živi kamen” toga hrama (1 Pt 2,5). Častimo Sveto Trojstvo koje u nama prebiva.
To je naš božanski poklik. “Kako si ti, Oče, u meni i ja u tebi, hoću da i oni
budu u nama, da bi svijet povjerovao da si me ti poslao” (Iv 17,21). Naše
življenje mora tako izražavati prisutnost Svetog Trojstva u nama koliko naša
prisutnost u Njemu, da u svijetu budemo glasnici i svjedoci da je Isus pravi
Božji Pomazanik. Ako dobro pogledamo, vidimo da je Isusov obraz djelomice
sakrit. Njegov sjaj je zatamnjen sjenkom koja pokriva i Isusov vrat. Kako su
Gospodnju veličinu “nekoć sakrivali oblaci” (Izl 24,16), tako ju danas sakriva
Isus.

Sv. Pavao i govori o Isusovu tijelu
kao “zastoru”. U preobraženju taj zastor bio je odstranjen i pokazala se
njegova slava: “Lice mu zasja kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao
svjetlo” (Mt 17,2). Samo su Petar, Ivan i Jakov vidjeli njegovu slavu.

Isusove
oči

Isusove oči širom su otvorene i
govore da je Isus živ. Sam je rekao: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji. Onaj
koji živi! Bio sam mrtav, ali evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti
i podzemlja (Otk 1,17). On je “začetnik života” (Dj 3,15) i življenje samo. On
nas hoće dovesti u svoj život, “…može zauvijek spasavati one koji po njemu
dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih” (Heb 7,25).

Njegove oči su neizmjerno velike.
Taj nesrazmjer govori da je On “vidio Oca” (Iv 6,46) i zato je okrenut Njemu.
On s nama hoće dijeliti svoje gledanje Oca. Zato nam ga je pokazao došavši među
nas, da ga vidimo u njemu: “Filipe, tko vidi mene, vidi Oca (Iv 14,9).

Sv. Ivan dopunja: “Ljubljeni, sada
smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to
očituje, bit ćemo njemu slični, i  vidjet ćemo ga onakva kakav jest (1Iv
3,2).

Vidimo da je Isus na tom križu
predstavljen kao vrhovni svećenik koji se žrtvovao za sve ljude. On je
posrednik i zato je njegov pogled uperen u točku između neba i zemlje.

Isusove rane na rukama, nogama i
prsima su postale vrelo iz kojega je u izobilju potekla krv janjetova. Ta krv
je krv Novoga saveza koji nam je donio vječno odrješenje: “Ušao je jedanput
zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom
krvi i pribavio nam vječni otkup. Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od
junice, čime se škrope okaljani, posvećuju tako da se dobiva tjelesna čistoća,
koliko će više krv Krista – koji je po vječnomu Duhu prinio sam sebe Bogu kao
žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu?”
(Heb 9,12-14).

Sa strane vidimo dva anđela koji
upiru pogled u rane na Isusovim rukama. Anđeli pod Isusovim rukama izražavaju
svoje čuđenje ovom prizoru – Kristova se krv razliva. Sv. Petar kaže: “…u što i
anđeli žele zaroniti” (1 Pt 1,12) tj. u Kristovo trpljenje i slavu.

Sa zahvalom razmišljamo o Kristovim
ranama koje su za nas postale izvor života: “Njegove nas rane iscijeliše” (Iz
53,5). Kristova krv nas čisti i odrješuje od grijeha.

Osobe
pod Isusovim rukama

Imena osoba lako otkrivamo. S desne
strane, s desna na lijevo, stoje Marija Magdalena, Marija majka Jakovljeva i
stotnik. Kad ih vidimo, spoznajemo da je Isusova molitva uslišana: “Oče, htio
bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju
slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta” (Iv 17,24).
Zlatna pozadina predstavlja sjaj, jer su postali “djeca svjetla” (Iv 12,36).
Druga značajka jest da su svi jednake visine i da ne postoji razlika jer je
Krist “sve u svemu” (Kol 3,11). Na kraju će se ispuniti riječ sv. Pavla: “dok svi
zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i pravoj spoznaji Sina Božjega, k
savršenom čovjeku…” (Ef 4,13). Konačno lako opažamo da svi imaju velike oči,
mala usta i jajaste obraze. Kad pogledamo Krista također vidimo jednake poteze.
U svemu tome se prepoznaje Pavlova riječ: “…jer koje je predvidio, one je i
predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među
mnogom braćom” (Rim 8, 29).