Više
od 100 milijuna kršćana su žrtve diskriminacija, progona i nasilja totalitarnih
režima ili sljedbenika drugih religija – istaknuto je u dosjeu Talijanskoga
Caritasa, objavljenom pod naslovom „Progonjeni kršćani: između terorizma i
prisilnih seljenja“.
Procjenjuje
se da je u zatvoreničkim logorima u Sjevernoj Koreji od pedeset do sedamdeset
tisuća kršćana. U Somaliji, Iraku, Siriji, Afganistanu, Sudanu, Iranu i mnogim
drugim državama brojni su kršćani izloženi raznim vrstama progona. Procjenjuje
se da je od studenoga 2013. godine do listopada 2014. godine iz vjerske mržnje
ubijeno više od 4.300 kršćana, dok je iz istih razloga napadnuto više od tisuću
crkvi.
Razvidan
je, unatoč šutnji međunarodne zajednice, zabrinjavajući rast nesnošljivosti
koja pogađa mnoge druge vjerske i etničke manjine. Dosje progovara o tihim
svjedočenjima brojnih kršćana koji uporno po cijenu vlastita života svjedoče
svoju vjeru. Talijanski je Caritas velika potpora progonjenim kršćanima,
posebice onima u Iraku, gdje i jezidskoj manjini omogućuje humanitarnu potporu.
Dosje ističe kako često takozvani vjerski ratovi kriju točne političke i
gospodarske interese, dok brojne činjenice govore o uzajamnoj potpori
jednostavnih ljudi, kršćana i muslimana, koji po cijenu vlastita života
pokušavaju spasiti osobe druge vjere, jer je u pitanju ljudski život.
Osvrnuvši
se na objavljeni dosje u razgovoru za Radio Vatikan, ravnatelj Talijanskoga
Caritasa mons. Francesco Soddu, koji je u listopadu prošle godine posjetio
izbjeglice u Erbilu, u Iraku, rekao je da objavljeni podatci zabrinjavaju sve
ljude dobre volje, te da vlade i političare podsjećaju na njihovu odgovornost
za ljude. Nitko ne smije biti ravnodušan – ustvrdio je mons. Soddu.
Na
upit kako razbiti šutnju međunarodne zajednice, rekao je da je zabrinjavajuće
to što se ne govori o progonima kršćana, te da je dobro informiranje vrlo
važno. Što se pak tiče šutnje kršćana, njihova se odgovornost odnosi na
kršćansko zajedništvo, koje se uvijek mora jačati među braćom, među Crkvama. To su
od nas tražili kršćani koje smo u listopadu posjetili u Erbilu; oni su nas
molili da ih ne zaboravimo. Progoni su teški, a još je teže ako kršćani
zaborave svoju progonjenu braću. Mi ih ne smijemo niti želimo
zaboraviti – istaknuo je mons. Soddu.
A na upit kako može Crkva pomoći prognanim kršćanima,
rekao je da Crkva ne smije skrivati činjenice; svijetu treba govoriti o
proganjanju kršćana. Opća Crkva treba uvijek moliti za svoju prognanu braću, s
njima biti solidarna, o njima govoriti djeci i mladima da i oni misle na njih. Biskup
Erbila nam je rekao da je izbjeglicama potrebna hrana. Svi dakle trebaju
pridonijeti da se tim osobama zajamči prehrana, da im se pomogne u izgradnji
kuća i škola – kazao je ravnatelj Caritasa.
Na upit što državne ustanove mogu učiniti za izbjeglice,
rekao je da ustanove moraju jamčiti temeljna prava osoba, a ne samo
izjavljivati da ih se mora poštovati. Ljudima ne pomažu izjave o ljudskim
pravima. Ako se ljudska prava stvarno ne poštuju, onda ništa ne vrijede
napisane povelje – zaključio je ravnatelj Talijanskoga caritasa. (kta/rv)