Susret za krizmanike u župi
Predragocjene Krvi Isusove u Kozari boku u Zagrebu, u utorak, 4. prosinca 2012.
godine bio je nešto drugačiji. Naime najavljen je susret u kojemu je
krizmanicima ponuđeno da kroz Riječ Božju razmišljaju o važnim pitanjima
življenja i svjedočenja svoje vjere u vremenu i okruženju u kojemu se nalaze.
Susret su u dogovoru sa župnikom fra Josipom Vukojom organizirale i vodile s. Ana
Oršolić, s. Radmila Ilinović i s. Vlatka Dujmović sa suradnicama Marijom Jeleč
i Matildom Budimir.
Krizmanici su, iako u nedostatku
vremena, s obzirom da je bio redoviti radni dan, ipak proveli vrijeme od 15.00
do 18.30 sati u prostorima pastoralnog centra župe Predragocjene Krvi Isusove,
prepuštajući se duhovnim sadržajima koji su im ponuđeni.
U zajedništvu jednih s drugima i
međusobnim razgovorima izmjenjivali su iskustva na temelju teksta i pitanja
koja su poticajno vodila u ispit savjesti kroz osobne stavove. Zanimljivo je
bilo slušati i gledati mlade koliko im nedostaje strpljenja, koncentracije i
dubokog poniranja u sebe, no i razumljivo je kako su sami istaknuli da često
zastaju pred odgovorom društva i pojedinaca da Bog ne postoji jer nitko ga nikada nije vidio. Možda i to nije
jedini problem, nastavljaju mladi sa svojim razmišljanjima: osuda društva i okoline stvaraju nesigurnost
i strah. Mladi čovjek želi biti popularan, dokazati se, no to će ponekad činiti
i na krivi način, npr. psovkom, vrijeđanjem Boga, tučnjavom i bahatošću, jer se
osjeća posramljen ili ga drugi omalovažavaju ako kaže da vjeruje u Boga i ide u
crkvu.
U ovom susretu vidljivo je da
naraštaji odrastaju uz mnoge probleme, ne samo uvjetovane društvom, nego i
osobnim i obiteljskim proživljavanjima težine života. Nesigurnost obitelji,
nesigurnost društva potiču i stvaraju nesigurnost kod mladih. Njih često
privlači tehnologija koja svakim danom sve više napreduje stvarajući od mladih
ljudi ovisnike. Upravo ovisnost preodgajamlade u zarobljenike umjesto da budu
slobodni, stvarajući u njima nemir i nered umjesto da su ispunjeni mirom i
redom. Stoga su im vjeronauk i duhovni
sadržaji itekako potrebni kako bi zastali i smogli snage za život u vjeri i
po vjeri. No, na ovom susretu je osobito došlo do izražaja pitanje: Kakav vjeronauk mladima danas treba?
Oni jako dobro znaju definirati
što su vrlo iskreno iznijeli u plenumu ovoga susreta: vjeronauk ozdravljujući, oslobađajući, onaj koji će nam odgovoriti na
naša životna pitanja, na naše sumnje, vjeronauk koji na nas neće raditi prisilu
kako bi naučili činjenice napamet, znamo da i to treba, ali kreativan vjeronauk
koji će nas upoznavati s različitim aktivnostima, druženje s mladima drugih
župa; vjeronauk ohrabrujući koji će nam pomoći živjeti vjeru.
Razmišljanje mladih poruka je
društvu, Crkvi – župnoj zajednici i nama vjeroučiteljima i odgojiteljima.
Njihov vapaj treba čuti i razmisliti koji su putovi da poučavanje u vjeri bude ohrabrujuće, ozdravljujuće i oslobađajuće. Susret u Kozari boku je nadasve otvorio
važno poglavlje koje treba započeti ispisivati zajedno s mladima koji su raspoloživi
i otvoreni „na svoj način“ istina nama ponekad nerazumljiv.
S. Vlatka D.
