Baka Marija je naša prva susjeda koja živi sa svojom starijom gluhonijemom sestrom. Susretljivosti i srdačnosti joj nikada ne nedostaje i osobito se raduje susretu sa sestrama koje pozdravlja na runyankore jeziku. Ona je također veoma čestita žena koju se često vidi raditi u vrtu koji graniči s našom zemljom. Ona ima dva vrta, manji i veći, u blizini svoje kuće. Tijekom godine nastojala je održavati manji vrt, saditi i sijati u njemu za vlastite potrebe. Zbog svoje starosti teško je uspijevala zasađeni manji vrt održavati urednim, a nešto veći vrt, s ponekim stablom banane, ostajao bi zarastao u korov.

Trenutno je razdoblje sušne sezone kada ljudi kopanjem pripremaju polja za sjetvu u  nadolazećoj kišnoj sezoni.  Gledajući muku bake Marije, rodila se ideja pomoći joj u pripremi njezina dva vrta za sjetvu. Stoga je organizirana dvodnevna radna akcija. Na dnevnoj žegi uklanjati korov i kopati suhu i tvrdu zemlju nije bilo nimalo lako, jer je kiša u dva i pol mjeseca tek jednom malo obilnije pala. Pri kopanju se dizala prašina koja nije bila nimalo ugodna za oči i nosnice. Unatoč svemu tome, šestero radnika je uredilo dva vrta bake Marije kako bi mogla u miru zasijati što bude potrebno. U svojoj zahvalnosti, radnicima je pripremila skromni ručak koji oni lokalno nazivaju katogo, a čiji su sadržaj kuhane zelene banane pomiješanje s grahom. Za njih je to pak poslastica. Na licu bake Marije mogla se iščitavati zahvalnost i radost koje je potvrđivla svojim riječima i osmijehom. Zasigurno da je učinjeno veliko djelo za ovu staricu, jer imati zemlju znači imati hranu, a za ljude ovdje na selu nikada je dovoljno nema. Pa neka Gospodin nakon sjetve obilnim urodom nagradi sav trud i muku naših kopača i tako razveseli srce i olakša život naše drage bake Marije.

s. Elizabeta Žuljević, misionarka