U provincijalnoj kući Školskih sestara franjevki u Sarajevu 13. rujna, na Dan Družbe, održan je redoviti godišnji susret sestara kućnih predstojnica sa provincijskom predstojnicom s. Katom Karadža. Na susretu je sudjelovalo sedamnaest sestara kućnih predstojnica koje žive i djeluju u Bosni i Hercegovini. Na susretu nisu bile prisutne kućne predstojnice iz Hrvatske i inozemstva zbog okolnosti pandemije uzrokovane koronavirusum.
Susret je započeo euharistijskim slavljem u kapeli provincijskog sjedišta Prečistog Srca Marijina koje je predslavio fra Stipan Radić, gvardijan u franjevačkom samostanu sv. Ante na Bistriku. Liturgijsko sviranje i pjevanje animirala je s. Lidija Jurišić, zamjenica provincijske predstojnice, kao i molitvu tijekom cjelodnevnog susreta.
U prigodnoj homiliji fra Stipan je istaknu sa današnja misna čitanja stavljaju glavni naglasak na praštanje, na Kristov zakon ljubavi. (…) da čovjek čovjeku ne bude sudac nego da sud prepusti Bogu.
Nadalje, spremnost praštanja nije slabost ili popustljivost ili kapitulacija pred zahtjevima prava – nego snaga ljubavi i spremnost praštanja bez ikakvih uvijeta i poniženja, ne pitajući tko je prvi uvrijedio, tko bi prvi trebao učiniti korak pomirenja. Oprostiti ne znači biti slab, nego je to uvijek znak jake i velikodušne duše, otvorena srca koje ne postupa po pravu nego u duhu ljubavi i praštanja, kako nas je učio Isus Krist. (…) Zato dok molimo u Očenašu: oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim! – pazimo da ne budemo suđeni po vlastitoj presudi. Kao kršćani živimo u blagoslovljenoj kružnici oprosta: Bog nama oprašta i mi praštamo drugima, mi praštamo drugima i zato Bog prašta nama. Božja ljubav prema nama i Božje milosrđe i opraštanje nama ne smije završiti kod nas, nego se treba preliti na ostali svijet i teći kao rijeka koja ne presušuje“, kazao je fra Stipan.
Popodnevni rad započeo je uvodnom meditacijom. Potom je s. Kata uputila riječ pozdrava i dobrodošlice svim prisutnim sestrama kućnim predstojnicama te čestitala svima Dan Družbe. Upoznala je kućne predstojnice s Planom i programom za duhovnost i trajni odgoj za 2020./2021. godinu, kao i s drugim programima glede okvirnog godišnjeg provincijskog plana. Pozvala ih je da u svojim zajednicama informiraju sestre o događanjima na razini Provincije kao i opće Crkve, a također da se započne moliti Molitva za uspjeh XVI. izvanrednog vrhovnog kapitula koji će se slaviti u veljači 2021. godine.
Daljnja diskusija sudionica razvila se po pitanju pripreme za Izvanredni vrhovni kapitul – prijedlog pravnog ustrojstva delegature.
Nakon prvog dijela susreta uslijedilo je predstavljanje provincijske baštine. Moderatorica programa bila je s. Ljubica Stjepanović. Tijekom predstavljanja baštine interpretirane su tri poezije pokojne s. Vatroslave Šimundić-Dagmar. Potom je uslijedio kratki povijesni presjek duhovne i materijalne baštine, koji je imala s. Željka Dramac. U svom izlaganju s. Željka, pojašnjavajući terminologiju baštine – nasljeđa u kontekstu povijesnog života Provincije, naglasila da je baština, ukupno duhovno i materijalno nasljeđe temelj identiteta Zajednice. Sestra je na vrlo zanimljiv način govorila o baštini polazeći od značenja pojma baština te njezine klasifikacije. Sažeto je izložila povijesni hod naše Družbe i Provincije tijekom kojega je Zajednica osim materijalnoga namrijela i bogato duhovno nasljeđe. Osim što je baština Provincije, Družba je ponajprije baština Crkve. Osnivanjem naše Provincije za vrijeme II. svjetskog rata Družba je opstala i ostala u Bosni i kontinentalnoj Hrvatskoj, a slovenski duh i sestre Slovenke su na osobit način trajna baština naše Zajednice. Kao najsnažniji izraz našega nasljeđa, baštine koju su nam sestre namrijele nastojeći živjeti karizmu i franjevačko poslanje u Crkvi kroz stoljeće i pol života, s. Željka je istaknula ime Družbe koje je potom i protumačila. Drugi je vjera u Providnost koju su sestre dijelile i živjele, a koja se očitovala po veoma konkretnim ljudima i u često presudnim događajima za opstanak i život Družbe kao i naše Provincije. Također, s. Željka je kazala kako je potrebno bolje upoznati svoju baštinu, te kako bi to trebao biti izazov za sve sestre, osobito za mlađe članice Družbe. Baština, nasljeđe, je temelj identiteta Zajednice.
Provincijska predstojnica s. Kata govorila je o putu nastanka Provincijske baštine. „Otvaranjem spomen sobe htjele smo ne samo istrgnuti nešto zaboravu, nego učiniti da na jednom mjestu, objedinjena i lijepo predstavljena, baština naših sestara postaje svojevrsno nadahnuće i trajno svjedočanstvo vjere.“ Predstavljanje je završeno molitvenom meditacijom, a potom je uslijedilo razgledavanje izložbenih uradaka.
Susret je završen osvrtom kućnih predstojnica te završnom riječi Provincijske Predstojnice.
ssf
