U Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu 22. veljače 2020. održan je seminar za zborovođe dječjih župskih zborova Zlatna harfa. Uz zborovođe iz župa Vrhbosanske i Splitsko-makarske nadbiskupije te župa Šibenske i Mostarsko-duvanjske biskupije na skupu su nazočili fra Marko Mrše, provincijalni ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, i s. Andrea Nazlić, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Splitske provincije Presvetog Srca Isusova. Na seminaru su sudjelovale također i naše sestre, voditeljice zborova: s. Dragica Ljubosa, s. Dubravka Dropulja i s. Vlatka Dujmović.
Predavači na seminaru bili su fra Domagoj Volarević, profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, i fra Stipica Grgat, zborovođa Župe Gospe od Zdravlja u Splitu. Na početku seminara, nakon riječi dobrodošlice fra Stipice, pročelnika za Zlatnu harfu, nazočne je pozdravio provincijalni ministar fra Marko, a potom s. Nediljka Milanović-Litre, pokrajinska povjerenica za Zlatnu harfu .
Prvo predavanje naslovljeno Glazba u liturgijskom prostoru održao je fra Domagoj. Predavač je prije svega naglasio da je u sukobima oko ckrvene glazbe glavni problem što se zauzimaju strane oko toga da li nam se nešto sviđa ili ne, a zaboravljamo obrazlagati važne sintagme. Glavna nit vodilja u raspravama o ovoj glazbi treba biti liturgijski prostor. Kod organiziranja glazbenog izričaja u liturgijskom prostoru, moramo biti svjesni da je to prostor bogoslužja, prostor u kojem se slavi euharistija, da euharistiju slavi Božji narod, da zajednica koja se sabire na slavlje po krštenju ima dostojansto, ali i da je u ljudskom duhu postavljeno da za sabiranje treba imati prikladan prostor. Naglašavajući razliku između sakralnoga i svetoga predavač je napomenuo da je sakralnost glavno obilježje bez kojega neki prostor uopće nije moguće zvati svetim ili liturgijskim. Predavač je istaknuo da je za ispravan odabir glazbe za ili izvan liturgijskoga prostora potreban osjećaj za sakralno. Preduvjet je znanje da glazba treba biti dio radosnog prinosa hvale, da ljudski glas ulazi u područje svetoga jer ga je Bog stvorio i da glazba mora poticati na molitveni duh. Predavač je na kraju naglasio da glazba mora biti u službi svetosti, mora poticati na svetost i mora izvirati iz osjećaja svetosti. Pozvao je nazočne da kroz svakodnevnu molitvu pokušaju što više raditi na tom osjećaju svetosti, jer će uz jačanje toga osjećaja biti lakše prepoznati kakva je glazba prikladna za liturgijski prostor ili izvan liturgijskoga prostora.
Drugo predavanje pod naslovom Zlatna harfa 35 godina poslje održao je fra Stipica, ističuči da je glavni cilj izlaganja pojasniti povod nastanka Zlatne harfe. Predavač je naglasio kako je Crkva, već dugo vremena, izložena agresiji skoro profane i banalne glazbe koja je zauzela mjesto koje je stoljećima pripadalo svetoj glazbi. Podsjetio je da je Drugi vatikanski sabor otvorio vrata novim vidovima vjerskog, duhovnog, liturgijskog, pa tako i glazbenog promišljanja. Osvrnuvši se na socio-politička previranja u Europi krajem 60-tih naglasio je kako su mladi kršćani na našim prostorima snagom Duha svjedočili svoju vjeru preko dobro organiziranih tribina za mlade, studentskog vjeronauka, priredbi, izleta, hodočašća, ali i misa za mlade uz moderne instrumente. Predavač se posebno osvrnuo upravo na povijest nastanka duhovne šansone istaknuvši prve VIS sastave na našim područjima, a spomenuo je i organiziranje raznih festivala duhovne šansone, te osnivanje privatnih radio postaja što postaje vodeći glazbeni čimbenik. Predavač ističe kako duhovna šansona ne bi bila toliko upitna da nije ušla u središnji liturgijski čin, u svetu misu, i iz nje izgurala pravu liturgijsku glazbu. Danas je toliko loše glazbe u Crkvi; ne zato što je nova, nego zato što silno želi biti popularna i oponašati takozvanu estradu. Zbog takvog stanja, šansona je s vremenom postala kamen spoticanja. Predavač naglašava kako po koncilskom učenju ništa ne može nadomjestiti gregorijansko pjevanje, vokalnu polifoniju i pučku popijevku. Ustvrdio je kako nitko nije protiv lake i zabavne duhovne glazbe, ali crkveni dokumenti naglašavaju da takvoj glazbi nije mjesto u liturgiji, već da ona spada u domenu duhovne glazbe koja se može izvoditi izvan liturgije. Fra Stipica naglašava da mlade treba educirati i uputiti u tu veliku temu, ne samo verbalno, nego i glazbenom praksom.
Predavač je istaknuo veliki doprinos Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu koji je odgojio mnoštvo pojedinaca koji su preuzeli glazbeni i katehetski rad u župama. Upravo, kao plod nastojanja očuvanja liturgijske glazbe nastala je i Zlatna harfa, 1984. godine. Samim osnivanjem Zlatna harfa je jasno rekla „ne“ duhovnoj šansoni tj. neliturgijskoj glazbi u misnim slavljima. Uz to, kao glavni ciljevi osnutka Zlatne harfe ističu se: obnova liturgijskog pjevanja, propagiranje liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodinu pjesmu novu (Zagreb, 1983.), poticanje suradnje među voditeljima crkvenog pjevanja i poticanje stvaralačkog duha skladatelja. Dobar rezultat Zlatne harfe najbolje pokazuju tri zbirke notnih izdanja: 1989., 2004. i 2019.
Predavač je na kraju pozvao sve zborovođe da budu jedinstveni i da pokušaju više vući za isti konop, jer je problem oko liturgijske glazbe odavno postao gorući.
Okupljeni sudionici ovoga seminara su svojim pitanjima, tijekom rasprave, pokazali veliko zanimanje za ovu temu, te su izrazili želju za održavanjem ovakvih skupova i u budućnosti.
Organizatori seminara bili su Vijeće franjevačkih zajednica u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te Udruga dječjih župskih zborova Zlatna harfa.
M.M./ssf
