U nedjelju, 20. listopada 2019., u našem duhovnom centru u Bugojnu održana je duhovna obnova za žene,supruge i majke, na temu Snaga ustrajne molitve. Nadahnuće za temu kušali smo pronaći u prispodobi o udovici i nepravednom sucu (Lk 18, 1-8). Cilj duhovne obnove bio je ukazati na važnost ustrajne molitve – vjere, bez obzira na njezin ishod.
Sestra Ines, koja je animirala duhovnu obnovu, osvrnula se na glavne likove iz prispodobe, na njihovo ponašanje i statut koji su imali u tadašnjem društvu. U starom Izraelu suci – zbog važne službe izricanja presuda na temelju Mojsijeva zakona – bili su dostojne osobe, osobe vjere, nepristrane i neiskvarene. Sudac iz Isusove prispodobe nije bio takav, nego ohol. Boga se nije bojao, a za ljude nije mario – kako stoji u prispodobi. Udovicu je obranio samo zato jer mu je dodijavala.
Bila je to naime obespravljena žena i bez prava glasa u društvu. Biti udovica u to doba značilo je biti bez primanja, imati djecu koju je trebalo prehraniti, prositi. Ona nema što izgubiti i nema što braniti. Zna da živi iz Božje ruke i od Božje milosti. Nošena ovakvim saznanjem u molitvi i vjeri bila je odvažna, odlučna i hrabra bez obzira na ishod. Uporno i hrabro je odlazila sucu i molila da je odbrani od njezinog tužitelja. O tužitelju ne znamo ništa, kazala je u pojašnjavanju prispodobe s. Ines. Pretpostavljam da je bio čovjek bez sućuti. Gospodin je pak sam Bog. On je pun sućuti i ljubavi ne samo za udovicu, nego za svakoga od nas. On obećava da će obraniti svoje izabrane, one koji vape dan i noć k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu.
Zatim nas je s. Ines pozvala da napravimo samoprocjenu svojega ponašanja u svjetlu glavnih likova iz prispodobe. Svaka je od nas u tišini pokušala odgovoriti na sljedeća pitanja: U kojem se liku iz prispodobe prepoznajem? Jesam li osoba dostojna svoje kršćanske vjere – nepristrana i neiskvarena? Jesam li pravedna? Marim li za ljude i imam li sućuti za one koje je život gorko i teško zakinuo? Zauzimam li se za rubne i obespravljene u sredini gdje živim? Znam li da živim iz Božje ruke i Božje milosti? Jesam li ustrajna u molitvi poput udovice iz prispodobe?
Uslijedila meditacija o vjeri i molitvi jer prispodoba završava pitanjem: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ Cilj meditacije bio je shvatiti da smo ovim pitanjem svi upozoreni: ne smijemo odustati od molitve čak i ako nije uslišana. Molitva je ta koja čuva vjeru i bez nje se vjera poljulja!
Duhovnu obnovu završile smo molitvom u našoj kapelici. Molile smo Gospodina za vjeru koja ustrajno moli, poput udovice iz prispodobe. Povjerili smo Gospodinu svoje brige, sve ono što nas muči kao i radost koju osjećamo.
S. Ivana Džambas
