Dana 28. i 29. siječnja 2012. u našem duhovnom centru u Bugojnu održan je seminar za bračne parove na temu “Obitelj – gnijezdo ljubavi i nesebičnosti” na kojem se okupilo šest bračnih parova. Voditejica seminara bila je s. Ines Vujica uz asistenciju s. Blaženke Franjičević.
Potaknuti izlaganjima s. Ines okupljeni bračni parovi promišljali su o sljedećem:
- Današnje su obitelji pod velikim iskušenjem i utjecajem medija (tv, internet, facebook…) Imaju li mediji utjecaja na formiranje naših obitelji? Utječu li na obiteljsku povezanost i komunikaciju, na odgoj i ponašanje kako djece tako i odraslih? Ovo su tek neka od ponuđenih pitanja za razgovor kroz prezentaciju “Stranac u našoj obitelji”. Roditelji su posvjedočili kako mediji u obitelji unose pozitivnosti ali puno više negativnosti. Nerijetko “odmažu” roditeljima, preuzimajući na sebe njihovu ulogu. Dok suvremeni svijet i mediji ostavljaju dojam kao da žele umanjiti vrijednost obiteljskog života, katolička obitelj je pozvana odgajati djecu za više ciljeve i vrednote.
- Može li Sveta Obitelj danas biti uzor našim obiteljima? Svece, pa ni Svetu Obitelj ne možemo kopirati, njih jednostavno treba nasljedovati. Jedino u vjeri i vjernosti Bogu ali i međusobnoj vjernosti članova Svete Obitelji bilo je moguće prihvatiti sve životne izazove. S obzirom na to, Isusova zemaljska obitelj i danas je uzor. To je obitelj koja je od početka nailazila na prepreke, životne nedaće, ali nije se slomila već je ostala vjerna u svojoj ljubavi prema Bogu i jednih prema drugima. Mariju, Josipa i Isusa možemo slijediti u ljubavi kojom nas je Bog obdario. Božja ljubav je temelj svakog zajedničkog života, ona je ta koja stvara novi život, koja poput magneta drži obitelj na okupu, koja usrećuje i svemu daje uzvišeniji smisao, zaključak je promišljanja bračnih parova.
- Naći se i ostati zajedno! Za sretan i uspješan brak nužno je riješiti se ubojitih navika izvanjske kontrole, a to su: kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavanja, potkupljivanje i zadobivanje kontrole. Naviku izvanjske kontrole zamijenite skrbnim navikama teorije izbora: slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštovanje, vjerovanje, prihvaćanje, istaknula je s. Ines. Dakle, Bog je u svojoj mudrosti tako stvari uredio da se prema punini života može ići jedino pošteno i to tražeći Njegovo svjetlo u sebi i u drugom. I kad čovjek odluči krenuti tim putem, onda se svi elementi obiteljskog života polako popravljaju i idu prema optimumu. I, obrnuto, ako se to zanemari, onda sve da je standard na najvišoj razini, obitelj će i dalje grcati u nerazumijevanju, nepoštovanju jedni drugih, nemirima pa čak i neprijateljstvima. Bez obzira koliko bogata, kuća tada postaje pakao u kojem je život nemoguć. Jedno je imati kao čovjek a drugo je živjeti kao čovjek tj. kao obitelj. Ako ono prvo znači imati kuću, veliku prostranu, onda ovo drugo znači da u njoj postoji toplina zbog koje ta kuća postaje dom. Pa i kad doma jednom više nema, kad roditelji odu s ovog svijeta, ostat će dom u duši njegovog djeteta – ostaje ono biti čovjek koje je naučio/la od svojih roditelja, braće i sestara. A biti čovjek po Božju, to nije stvar samo zemaljskog doma – tu već počinje predvorje nebeskog doma!
Na ovom seminaru zadivljujuća je bila otvorenost bračnih parova u iznošenju osobnih životnih iskustava kojima su jedni druge ohrabrivali. Kroz gore navedena promišljanja roditelji su iznijeli veliki problem današnjih obitelji u kojima su nebitne ili manje bitne stvari zauzele mjesto Boga. Dajmo Bogu mjesto koje mu pripada. To je jedini put da naše obitelji (p)ostanu gnijezdo ljubavi i nesebičnosti.
