Obogaćene dragocjenim biblijskim razmišljanjima fra Georgesa Massinellija, zasjedanja plenarnoga vijeća Družbe ŠSFKK su nastavljena izvješćima o stanju pojedinih provincija, Delegature i Misija (18.-19. kolovoza). Prikaz sadašnjega stanja u provincijama, delegaturi i misijama, koje su prezentirale odgovorne sestre, produbilo je razumijevanje Družbe kao velike obitelji u kojoj dijele slične izazove ali i svjedočanstvo da Bog ne napušta svoje djelo. Dana 19. kolovoza svojim je dolaskom i predvođenjem misnoga slavlja Plenarno vijeće počastio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Povezujući evanđeosku poruku dana sa redovničkom stvarnošću (Mt 20,1-16a) istaknuo je važnost suradnje i zahvalnosti za darove i dobro drugoga kao dara Crkvi, umjesto natjecanja.
Sljedeći dan, 20. kolovoza, započeo je misnim slavljem koje je predslavio je mons. Miro Relota, vojni ordinarij u BiH. U svojoj homiliji istaknuo je važnost molitvene dimenzije i sestrinskog zajedništva pozivajući sestre da se oslone na Božje milosrđe i ljubav bez čega sav naš rad i projekti ostaju manjkavima.
Ostatak dana je protekao uz stručno vodstvo i promišljanje sr. Nadie Coppa o Izazovima posvećenoga života u našem danas. U suočavanju sa prijetnjama i izazovima svijeta ali i s vlastitim ograničenjima i ranjivošću potrebno je imati hrabrosti držati se nekoliko čvrstih uporišta: ponizno priznati granice i slabosti i oslonjenošću na Boga pretvoriti ih u izvor snage; prijeći od ‘logike preživljavanja’ prema istinskom življenju iz kojega će se osjećati miris Evanđelja. Odlučujuća je kvaliteta zajedničkoga sestrinskog života koja nameće poziv na duboko obraćenje i preobrazbu „od života u zajednici prema zajedništvu života“, koje nosi okus pravoga sestrinstva i jedino vodi u budućnost. Zadaća posvećenoga života je sačuvati Kristovu gorljivost jasno održavajući njegov način života i djelovanja … kroz izbore solidarnosti, suosjećanja, tolerancije i solidarnosti sa svima, osobito rubnima, samo su neki od naglasaka koje je obrazložila s. Nadia. U promišljanjima onog što su čule o važnim temama kao refren se ponavljalo pitanje: Što me se dojmilo, što je novo u onome što sam čula? Što me Duh poziva usvojiti, obnoviti, rasplamsati… Što mi nedostaje? … Nakon osobnog rada slijedio je skupni rad na tekstu i na kraju bi u plenumu podijelili odjeke i pitanja koja su se pojavila.
Nakon intenzivnoga rada dan je završio u opuštenoj atmosferi i prigodi da – kroz kazivanje fra Ivana Nujića, gvardijana franjevačkog samostana u Plehanu – bolje upoznamo neprocjenjivu duhovnu, kulturnu i prosvjetiteljsku ulogu franjevaca u BiH tijekom dramatične smjene političkih sustava kroz stoljeća.
Inače, prije svakoga rada i tematskih izlaganja u plenarnoj dvorani kratkim su osvrtom objedinjavale prethodne aktivnosti i nadahnuća korisna za daljnja promišljanja i zadatke Plenarnoga vijeća. Velika motivacijska potkrjepa bile su i jutarnje uvodne meditacije s. Nadie nadahnute dnevnim Evanđeljem kao i razigrane dinamike koje su doprinosile lakoći komunikacije i interkulturalnoj povezanosti; povjerenju i aktivnom sudjelovanju u raspravama, unutar skupina i u plenumu. Tako se početna simbolična ‘mreža Družbe’ svakim danom učvršćivala novim detaljima: ceduljicama ispisanim očekivanim nagradama za apostolat ili osjećajima sudionica s kojima sažimaju protekli dan; papirnatim srcima s odgovorom na pitanje koje sigurnosti moraju napustiti, što je to što im nedostaje do potpunog predanja; svijećama zapaljenima na velikoj svijeći susreta i simbolično ‘uhvaćenima’ u mrežu isprepletanu oko globusa koji simbolizira cijelu Družbu; cvjetnim vjenčićima podno Križa sv. Damjana kao znakovima svadbenog odaziva: „Evo me, Gospodine! Zvao si me!“; posudom nardove pomasti kojom su se uz sestrinski zagrljaj i kratku molitvu međusobno blagoslivljale… čitanjem nanovo primljenih poruka iz provincija i zajednica. Zajednički objedi također su važan trenutak povezanosti i zajedništva.
Obogaćujuća predavanja s. Nadie i promišljanja crpljena iz bogatog iskustva i odgovornih službi u vlastitoj zajednici bili su temeljit uvod za rad na Radnom dokumentu plenarnoga vijeća, kojeg su 21. kolovoza predstavile s. Veronika Verbič, vrhovna predstojnica i s. Snježana Pavić, članica Povjerenstva za pripremu radnog dokumenta. Sadržaj dokumenta dragocjeni je doprinos cijele Družbe jer sažima odgovore svih sestara na Upitnik sadržajno vezan uz temu i program Plenarnoga vijeća što će zacijelo pomoći u preispitivanju pogleda na Družbu i traženju mogućnosti za obnovu poslanja u današnjim prilikama Crkve i svijeta.
Blagdan BDM Kraljice, 22. kolovoza, bio je ispunjen pitanjem Franjo, želiš li me još ičemu naučiti?, koje im je svjedočenjem svoga iskustva franjevačkog poziva ‘postavio’ fra Marko Galić, redovnički brat, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Kao i redovito radile su osobno i u skupinama razmjenjujući odjeke i pitanja koja su se pojavila.
U nedjelju, 23. kolovoza, upriličen je hodočasničko-rekreativni posjet Fojnici i Varešu, mjestima koja su duboko povezana s poviješću i djelovanjem sestara Bosansko-hrvatske provincije. Nakon srdačne dobrodošlice gvardijana fra Maria Katušića i razgledanja bogate umjetničke i muzejske riznice drevnog samostana sestre su se pridružile vjernicima na misnom slavlju u župnoj crkvi Duha Svetoga. Dobrodošlica je bila očita i na licima vjernika. Na kraju mise prisutnima se obratila i vrh. predstojnica s. Veronika Verbič, zahvaljujući za gostoprimstvo i predstavljajući ukratko razlog boravka Bosni. U ugodnom druženju za objedom sa sestrama koje djeluju u Fojnici s ponosom su se spomenule i fojničkih početaka i utemeljenja novicijata (1949.-1951.). Produžile su potom prema Varešu i još jednom susretu obilježenom iskrenom franjevačkom radošću. U kratkom prikazu povijesti „Male škole“ i ostalih djelatnosti sestara u Varešu, koji je predstavila s. Željka Dramac, prov. predstojnica Bosansko-hrvatske provincije iščitavala se zahvalnost za karizmatsku plodnost i svjedočenje Kristova kraljevstva kroz suosjećanje, prihvaćanje i služenje krhkim i malenima koji nam ne mogu uzvratiti. To se očitovalo i u pomnom slušanju sviju tijekom prevođenja na različite jezike te želji da ovo djelo nastavi živjeti… Obišle su i crkvicu sv. Mihovila kao najstariji spomenik katoličke crkve u Bosni i Hercegovini iz turskog perioda (16. stoljeće) kao i noviju župnu crkvu također posvećenu sv. Mihovilu, što im je detaljno predstavio župnik fra Leon Pendić. Diveći se kako je graditeljima pošlo za rukom izraziti ljepotu i svetost ovoga mjesta uputile su svoj duh Bogu moleći Večernju.
Nakon zajedničke fotografije i pozdrava zaputile su prema Visokom. Spremne za drugi tjedan plenarnih zasjedanja i razlučivanje prioriteta za poboljšanje našeg života i svjedočenja.
s. Zdenka Kozina
