Novicijatski izlet u Istru
„Nek svi hvale ime
Gospodnje jer jedino je njegovo ime uzvišeno!“ (Ps 148,13a)
Riječi ovoga psalma slušale
smo u katedrali na svetoj misi kojom smo započele tradicionalni izlet
novicijatske škole u organizaciji Povjerenstva HKVRPP za početnu formaciju. Naše
odredište bila je Istra, točnije Roč, Hum, Motovun i Poreč, a glavna tema
izleta glagoljica, odnosno glagoljski spomenici i natpisi, kojima je
unutrašnjost Istre prebogata.
Da Krista nije uvijek lako
slijediti, jer traži uvijek novu kreativnost i našu dosjetljivost i ono
najvažnije, odanost, pokazuje upravo samo postojanje glagoljičkoga pisma, koje je
prema predaji osmislio sv. Ćiril. Bizantski car je u 9. stoljeću poslao svetu
braću Ćirila i Metoda da šire bogoslužje među moravskim Slavenima. Glagoljica
se kod Hrvata u Istri i primorskim krajevima trajno zadržala kao crkveno pismo,
ali se također koristila u književnosti te u administrativnim i komunalnim
poslovima. U Istri, izloženoj stranim utjecajima i vladarima, glagoljica je također
čuvala hrvatski i kršćanski indentitet, a u Humu se koristila sve do 20.
stoljeća.
Naše prvo odredište bio je
Roč, mjesto u zelenoj Istri koje
svojom prirodnom ljepotom odražava Božju kreativnost i veličinu. U Roč smo ušli
kroz malena vrata iza kojih se skrilo veliko bogatstvo glagoljaštva. U mjesnoj
crkvi sv. Ante Pustinjaka upisan je čuveni Ročki glagoljaški abecedarij iz
1200. godine. Ova romanička crkva sagrađena je u 11. st., a obnovljena krajem
15. i početkom 16. stoljeća. Posjetile smo također župnu crkvu sv. Bartola,
koja čuva bogatu riznicu srebrnog liturgijskog posuđa iz 17.st., orgulje su iz
1907. godine, a zvonik,podignut između 14. i 15. st., nadograđen je 1676. Osim
glagoljice, u crkvi sv. Roka imale smo priliku vidjeti freske iz 14. i 15.
stoljeća. Freske su oslikavane kako bi neškolovanu puku dočarale najvažnije
događaje iz Biblije. Osim povijesnih znamenitosti vidjele smo gdje se nalaze
Glagoljska akademija i Mala škola glagoljice, koje nude razne radionice
glagoljskog pisma za sve uzraste.
Na putu prema Humu, najmanjem gradu na svijetu,
koji broji svega 26 stanovnika, prošle smo kroz Aleju glagoljaša. Ona broji 11
glagoljaških spomen-ploča posvećenih raznim ljudima, važnima za prenošenje
glagoljskoga pisma.
Jedanaesto spomen obilježje
Aleje glagoljaša nalazi se na samim vratima grada Huma. Tu je 12 medaljona koji
simboliziraju svaki mjesec u godini i prikazuju što stanovnici rade u određenim
mjesecima. Poznato obilježje Huma je imela od čijih listova se proizvodi
njihovo poznato alkoholno piće biska.
Posjetile smo i crkvu grada Huma, posvećenu Marijinu Uznesenju. Crkva je svoj
sadašnji izgled dobila 1802.
Iz Huma smo se uputile prema
Motovunu, gradu poznatu po filmskom festivalu koji se svake godine ondje održava.
Motovun je također poznat po priči za djecu Veli
Joža Vladimira Nazora i po posebnoj deliciji – tartufima: od crnih i
bijelih tartufa mještani proizvode razne delikatese poput sira, umaka, čokolada
i drugih proizvoda. Imale smo priliku kušati te proizvode u jednoj trgovini
čija nas je vlasnica ljubazno primila i počastila. U Motovunu smo prošetale
gradskim zidinama, vidjele stare rimske ploče iz 1.i2. stoljeća koje svjedoče o
prisutnosti Rimljana u Istri te vidjele župnu crkvu sv. Stjepana sa zvonikom iz
13. stoljeća.
U Poreču, našem posljednjem
odredištu, posjetile smo Eufrazijevu baziliku. Kroz kompleks nas je proveo vlč.
Sergije Jelinić. Svojom jednostavnošću i gostoprimstvom objasnio nam je ljepotu
ove bazilike i darovao nam knjige o kompleksu Eufrazijeve bazilike. Cio kompleks
ove bazilike ostao je gotovo netaknut od Justinijanova doba te je stoga uvršten
na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na samom ulazu u baziliku nad velikim
željeznim vratima nalazi se mozaik s likom Isusa Krista i evanđeoski tekst: „Ja
sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se!“ (Iv 10,9) Ovaj mozaik potječe iz
20. stoljeća, a svima koji ulaze u baziliku donosi dojam tajanstvenosti i
veličine Božjeg nauma i djelovanja. Već
u 2. stoljeću u Poreču je osnovana kršćanska zajednica, a sredinom 3.
stoljeća njezin biskup Mavro podnio je mučeničku smrt. Nakon što je car
Konstantin dao Crkvi slobodu, u drugoj polovici 4. stoljeća sagrađena je prva
bazilika, u koju su smješteni posmrtni ostaci biskupa Mavra. U prvoj polovici
5. stoljeća tu je uz postojeću sagrađena tzv. Predeufrazijevska bazilika.
Sredinom 6. stoljeća,zbog trošnosti tih postojećih bazilika, odlučio je biskup
Eufrazije sagraditi novu. Tada je nastala Eufrazijeva bazilika, kojoj se i
danas divimo. Kompleks se sastoji od atrija, biskupskog dvora, krstionice,
mauzoleja same bazilike i dodatne kapelice. U prostorijama biskupskog dvora
nalazi se muzej crkvene umjetnosti naših krajeva kroz više stoljeća.
Eufrazijeva bazilika svjedoči o prošlosti i snazi vjere kršćana koji su upravo
u njoj nalazili snagu i hrabrost za svjedočenje i življenje svoje vjere.
Nakon Eufrazijeve bazilike kratko
smo se prošetale Porečom, a zatim se uputile prema Zagrebu. Dan je bio ispunjen
raznim susretima, novim saznanjima i poznanstvima koja su popraćena radosnim
izrazima lica. Nije nam manjkalo ni pjesme ni smjeha, ali ni igara. Zajedno smo
zahvalile Bogu molitvom za sva dobročinstva koja nam je udijelio, kao i za sve
ljude koje smo susreli i koji su nam omogućili prekrasna iskustva. Uistinu
možemo posvjedočiti ono što smo doživjele, zajedništvo i sestrinsku ljubav. Obogaćene
ovim danom vratile smo se u svoje
zajednice, gdje ćemo se truditi živjeti što autentičnijim životom koji svjedoči
naša povijest. U ime kandidatica, postulantica i novakinja zahvaljujem svima
koji su nam omogućili da ovaj dan provedemo u radosnom zajedništvu.
Anamarija Ćuro, novakinja
