Dana 15. siječnja 2022. blago u Gospodinu preminula je naša s. Julijana (Luja) Damljanović u 82. godini života i 62. redovništva. Sprovod pokojne s. Julijane bit će u nedjelju, 16. siječnja 2022., na groblju sv. Mihovila na Gorici u Livnu.
Sestra Julijana rođena je 23. lipnja 1940. u Donjoj Mahali, župa Uznesenja BDM u Tolisi, kao drugo od osmero djece oca Ive i majke Kate rođ. Benković. Na krštenju dobila je ime Luja. U rodnom mjestu završila je četiri razreda osnovne škole. U kandidaturu je primljena u sestarsku zajednicu u franjevačkom samostanu u Fojnici. Postulaturu je započela 22. veljače 1960. u franjevačkom samostanu u Tolisi. U novicijat je primljena 7. listopada 1960. u Kloštru Ivaniću, kada je obukla redovničko odijelo i dobila redovničko ime s. Julijana. Prve zavjete položila je 8. listopada 1961. u Kloštru Ivaniću, a doživotne 23. kolovoza 1966. u istom mjestu. Prvih godina redovničkog života djelovala je u župnim kućama u Docu na Lašvi, kratko u Tramošnici te franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci i u Sarajevu.
Na svim ovim mjestima djelovanja s. Julijana je radila u domaćinstvu, šivaonici, pranju i glačanju rublja, pri čemu je došao do izražaja njezin smisao za uredno i lijepo te njezina nadarenost za ručni rad. Tako se i njezina dužnost proširivala prema potrebama svake pojedine zajednice, ali i više od toga – uz šivanje na vezenje i heklanje. Sestra Julijana imala je zlatne ruke. Njezin smisao za ručni rad i razvijani talenti ostaju uspomena na nju u mnogim kaležnjacima, oltarnicima, stolnjacima i uopće u liturgijskom ruhu u čiju izradu je posvetila puno vremena živeći i radeći u župnim kućama, franjevačkim samostanima i našim sestarskim kućama po Bosni i Hrvatskoj.
Djelovala je u Dubravama, Tolisi, Sarajevu na Nedžarićima i u Provincijalatu Bosne Srebrene, u Visokom, Kraljevoj Sutjesci u dva navrata, sestarskim kućama u Tramošnici, Kloštru Ivaniću i na Remetama u Zagrebu, na Ilidži kraj Sarajeva, zatim u župi Brestovsko, sestarskoj kući u Bugojnu, župi Ljubunčić kraj Livna, odakle je zbog sve krhkijeg zdravlja te potreba liječenja 2011. poslana u Zagreb. Od tada je boravila u dvije naše sestarske kuće, u Pašmanskoj i Gornjem Prekrižju. Godine 2015. preselila je u Livno, u sestarsku kuću na Gorici, gdje je u subotu ujutro 15. siječnja 2022. dovršila svoj zemaljski hod.
Službu kućne predstojnice s. Julijana vršila je u: Tolisi, Visokom, Kraljevoj Sutjesci, Brestovskom i Ljubunčiću. Pamtimo je kao blagu, skromnu, samozatajnu, tihu, marljivu, pomirljivu, miroljubivu, strpljivu, pobožnu, urednu,… Popis bi se mogao nastaviti, a o njoj tako svjedoče sestre koje su s njom živjele te brojne kandidatice koje je tijekom godina odgajala, više primjerom nego riječju.
Zahvaljujemo Bogu za darove Duha koje nam je očitovao po našoj s. Julijani, po njezinu životu u našoj redovničkoj zajednici i Crkvi. Zahvaljujemo za mir i sklad koji je unosila među nas, za svjedočanstvo franjevačke jednostavnosti i skromnosti, za svjedočanstvo života iz vjere, za ustrajnu molitvu…
Vjerujući da već uživa u zagrljaju Očevu, molimo joj vječni mir.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!
