I ove godine u organizaciji Vijeća za apostolat
naše Provincije održan je kviz znanja na temu “Isuse vjerujem”. Natjecanje
je održano u Novoj Biloj (BiH) i Kloštru Ivaniću (HR). Pobjedničke ekipe
nagrađene su vikend boravkom u našem samostanu u Tučepima. Osvrt sudionice kviza donosimo u cijelosti:
Od 31. svibnja do 2. travnja šesnaest vjeroučenika
sa svojim voditeljima boravili su u samostanu sestara franjevki u Tučepima.
Naime, pet ekipa koje su pobjedile na kvizu znanja u Kloštar Ivaniću i Novoj
Biloj koji je održan u organizaciji Školskih sestara franjevki
Bosansko-hrvatske provincije, nagrađeno je besplatnim vikend boravkom u Tučepima.
Iz Čakovca su krenule dvije ekipe: ekipa iz
Čakovca i Belice s voditeljicama Elizabetom Haček, učiteljicom Lidijom i s. Vlatkom
Dujmović, dok su iz Bosne došle dvije ekipe s mentorima vjeroučiteljima Bernardom
Herakovićem i s.Tihoslavom Bliznac. Ekipa iz Kloštra Ivanića odustala je od
putovanja.
Mi iz Čakovca krenuli smo rano ujutro kako bi
uspjeli uživati u ljepotama mora, no kiša nas je pratila i dočekala tako nam je
ostalo da se družimo u prostorima samostana. Put do Tučepa ispunjen je
bogatstvom prirode i naše povijesti. Već prvo stajalište kod Rastoka bilo je
izazovno svojim ponudama. Nastavak puta je preko Plitvica do Udbine gdje smo
temeljito razgledali crkvu Hrvatskih mučenika, poslušali povijest gradnje i
povijest života prije Domovinskog rata i poslije njega. Župnik i kapelan su
otvorili vrata crkve i pastoralnog centra kako bi se okrijepili i ugrijali (
temperatura se približavala ništici). Putovanje smo nastavili prema Sinju gdje
smo se prisjetili Sinjske alke i i pogledali mjesto gdje se održava.
A u Tučepima radost i gostoprimstvo sestara nas je
oduševilo kao da smo im mi jedini. Dobrodošlicu su nam izrazile s. Suzana, s. Vida,
i s. Vjenceslava. Osim sestara, dočekali su nas pobjednici kviza iz Bosne. Izmijenili
smo pozdrave s našim prijateljicama iz Bosne. Iako se nismo poznavale, nije nam
bila zapreka da se družimo i steknemo nove prijatelje.
Boravak kod sestara u samostanu ostat će nam
sigurno najbolji. Sestre su svojom pažnjom i gostoljubljivošću učinile ove dane
nezaboravnim. Svakako treba spomenuti bogati sadržaj u samostanu koji je
animirala s. Vlatka Dujmović. Radili smo sami predstave, molili i učili
razmišljati o onome što doživljavamo i proživljavamo i sve to predati Isusu
koji nas neizmjerno voli. Radost nam je također bila kada smo posjetili Vepric
i molili krunicu zajedno s narodom, a poslije mise ostali u igri i zabavi u
parku.
Iznenađenje nam je bila Makarska kada smo nakon
mise posjetili Malakološki muzej i vidjeli veliku zbirku školjki iz voda
cijeloga Svijeta. Sestrama smo pokazali nešto od našega dramskog stvaralaštva,
a one su nas počastile domaćim trešnjama. I opet ukusan ručak, nasmijana lica
sestara u Tučepima, zajedničko fotografiranje, bosansko kolo, upis u knjigu
dojmova na kraju i rastanak….Čvrsti zagrljaj, pokoja suza, izmjena adresa,
pozdrav sa željom da ćemo još više uložiti truda kako bi se, možda, slijedeće
godine našli opet zajedno u Tučepima i proveli prelijepe trenutke…
Zahvalni smo sestrama franjevkama koje su nam
omogućile ove prelijepe trenutke.
Petra Šadek
