Kalendarski na spomendan sv. Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika, 17. listopada 2020., u bolnici u Popovači je preminula s. M. Alma Bernatović, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Gospodinu u vječnost preselila se u 78. godini života i 59. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u srijedu, 21. listopada, u groblju Sv. Rok u Kloštru Ivaniću u 11 sati, a potom će se slaviti sveta misa zadušnica.
Sestra Alma, krsnim imenom Anka, rođena je 19. srpnja 1943. godine u Donjoj Mahali/Orašje, od oca Ive i majke Ivke rođ. Župarić. Pripadala je Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi. Brak kršćanskih supružnika Bernatović Bog je obdario sa jedanaestero djece, tako da je s. Alma rasla u brojonoj obitelji s osmero braće i dvije sestre. Iz ove obitelji niknula su i dva duhovna zvanja, s. Brigita i s. Alma.
U kandidaturu je primljena 20. rujna 1959. u Fojnici, a u postulaturu 22. veljače 1962. Bučićima. Ulaskom u novicijat 22. kolovoza 1962. u Kloštru Ivaniću postaje članicom Družbe te dobiva ime s. Alma. U Kloštru Ivaniću je položila i prve redovničke zavjete 23. kolovoza 1963., kao i doživotne 13. kolovoza 1969. Završila je gimnaziju, jednogodišnji katehetski tečaj u Zagrebu i stenodaktilografski tečaj.
Djelovala je u Zagrebu, Bučićima, Jajcu, Berlinu, Fojnici, Ulicama i Kloštru Ivaniću – gdje je živjela četrdeset godina noseći se s bolešću – od 1980. do svoje smrti. Službu kućne predstojnice obnašala je u Jajcu od 1971. do 1974. godine.
Radila je kao katehistica, djecu je u vjeri poučavala s velikom ljubavlju te je bila omiljena kao vjeroučiteljica. U svom pastoralnom radu je bila radina, dobronamjerna i kreativna sestra. Aktivno se uključivala u karitativni rad s najsiromašnijima u mjestima u kojima je živjela, a imala je osjećaj i za misije.
Sestra Alma je rado pisala, osobito je zanimala povijest redovničke zajednice koja je postojala u Kloštru Ivaniću. Bila je obdarena i pjesničkim stvaralaštvom o čemu svjedoče i njezine mnoge pjesme. Bog ju je obdario mnogim darovima koji su, zbog psihičke bolesti koja je nastupila u ranim godinama redovničkog života, ostali neotkriveni. Dugi niz godina živjela je trpeći i noseći svoje križ bolesti. Kada prestaje s aktivnim djelovanjem i nije bila sposobna obavljati fizičke poslove, rado je pomagala u manjim poslovima kuće.
U zadnje vrijeme stanje se pogoršalo te je 29. lipnja ove godine hospitalizirana u bolnicu u Popovači, gdje je i preminula. Gospodin je oslobodio svih životnih poteškoća i smjestio u prostranstva radosti i mira.
Svoj križ je iznijela do Kalvarije, na što podjsećaju i riječi njezine pjesme „Kalvarija“:
Na Kalvariji nikog više nema… Tek jedna žena,
ne znam je l’ Veronika ili Magdalena,
Briše čelo vruće, nestrpljivo očekujuć,
Tvoje Kriste, novo uskrsnuće.
U zahvalnosti za sve što je s. Alma bila i što je činila za dobro u Crkvi, franjevačkoj obitelji, posebno u svojoj Provinciji, neka je dragi Bog nagradi u vječnosti.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
ssf
