Liturgija ove nedjelje
predstavlja nam još jedan odlomak iz Evanđelja koji govori o pozivu i poslanju
Isusovih učenika. Na putu u Jeruzalem Isus poziva drugu sedamdesetoricu učenika
koji će propovijedati u njegovo ime “te
ih posla po dvojicu pred sobom u svaki grad i mjesto kamo je kanio doći”
(Lk 10, 1). Već prije je Učitelj izabrao Dvanaestoricu, apostole koji će ga
slijediti izbliza, dijeliti s njim njegov život i nauk i vidjeti ga uskrsloga.
Sada izabire druge, njih sedamdesetoricu kako bi se širio navještaj njegove
radosne vijesti. To je poslanje koje će kasnije biti povjereno Crkvi, a
sedamdesetoricu će kroz stoljeća naslijediti brojni muškarci i žene koje Bog
izabire za sebe i koje šalje da životom i propovijedanjem naviještaju njegovu
Riječ.
Poziv i poslanje.
Stvarnosti su to ljudske ali koje imaju svoj početak u Bogu koji poziva i šalje
učenike kako bi do svakoga čovjeka dospjela njegova Riječ. Svatko tko je pozvan
postaje tako dionik evangelizacijskog poslanja i radnik na njivi Gospodnjoj, na
kojoj je žetva velika, a poslenika malo
(usp. Lk 10, 2).
Skloni smo zadržati se na
tvrdnji kako je malo poslenika i
žaliti se na manjak svećeničkih i redovničkih zvanja. Pokušajmo ovdje ipak
zapaziti prvi dio tvrdnje koji je puno značajniji i optimističniji: žetva je velika! To je pogled iz jednog
drugoga kuta koji vidi svijet i čovječanstvo kao polje bogato dobrim plodovima.
Žetva je velika jer zemlja neprestano rađa dobro žito. Na zemlji ima puno toga
dobroga jer je Nebeski Otac posijao dobro sjeme u srca ljudi: mnogo je onih
koji žive dobar život, koji se otvaraju dobru, koji čine dobro. To sjeme je Bog
posijao i nitko ga ne može iskorijeniti. Ono što nedostaje su radnici koji će
znati prepoznavati to dobro, pomoći mu da raste i donosi plodove. Njih Isus
poziva i šalje u ovoj sedamdesetorici, a kasnije i u svakom onome tko je po
krštenju postao njegov učenik. To nisu samo svećenici i posvećene osobe, nego
svaki Kršćanin, svaki član naroda Božjega. Svi smo poslani biti navjestitelji
Radosne vijesti, nositelji mira, svjedoci nade, graditelji dobra. Nas Isus
šalje po dvojicu pred sobom u svaki grad
i mjesto kamo kani doći (usp. Lk 10, 1). Šalje nas kao janjce među vukove, bez
torbe i obuće (usp. Lk 10, 3-4), bez bogatstva i moći, ogoljene i
oslobođene od svega, zato da ne bismo nosili i svjedočili sebe nego Boga! Božji
glasnici idu svijetom noseći Boga u sebi i darujući ga drugima.
Jedino što nam daruje da
bismo nosili drugima jesu mir i radost. To su plodovi po kojima će nas
prepoznati da smo njegovi učenici.
s. Samuela Klaić
