U subotu, 21. travnja 2018., uoči 4. vazmene nedjelje, kada sveopća Crkva slavi Nedjelju Dobrog Pastira i obilježava 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, u crkvi Kraljice sv. krunice i svetištu bl. Drinskih mučenica na Banjskome brijegu u Sarajevu Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH upriličila je molitveno bdijenje za svećenička i redovnička zvanja. Molitva se sastojala od Službe riječi, svjedočanstava i Euharistijskog klanjanja.
Na molitvi su sudjelovali svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi iz tri bogoslovna sjemeništa u glavnom gradu BiH te redovničke kaniddatice i novakinje.
Na početku susreta pozdrav svima sudionicima uputila je potpredsjednica redovničke Konferencije s. Kata Karadža, naša provincijska predstojnica. „Večeras sve nas, okupljene iz različitih samostana i kuća, objedinjuje i povezuje zajednička nakana: želimo poput članova prve Crkve, poput prvih kršćana biti jednodušni i postojani u molitvi. Molitva nas okuplja i ujedinjuje. Molitva, taj jedinstveni vez čovjeka i Boga ali isto tako molitva koja povezuje nas ljude međusobno. Po toj istoj molitvi tvorimo zajedništvo sa mnogim vjernicima koji večeras, po cijelom svijetu uoči 4. vazmene nedjelje, zazivaju Dobrog Pastira da pošalje radnike u svoju žetvu“, kazala je s. Kata.
„Svatko od nas, u svojim ljudskim ograničenim mogućnostima, doživljava da je u duhovnom smislu pastir. Biti pastir znači istovremeno osjećati povjerenje i odgovornost. Povjerenje jer osjećamo da sve ono što posjedujemo, da služba koja nam je povjerena je stvarnost i dar izabranja. Bog nas je izabrao, očitovao nam povjerenje. Svatko to od nas doživljava kao dar. Odgovornost jer taj dar pretpostavlja za svakoga od nas obvezu – zalagati se i djelovati da bismo mogli nastaviti djelo Dobroga Pastira, Isusa Krista. To je služba u čijem je središtu poziv – Slijedi me! Odaziv na taj poziv pretpostavlja neprestani odgovor, stalno Evo me! koji će svatko od nas izgovarati. Taj poziv i taj odgovor nerijetko je težak osobito za mlade jer to znači prevladavanje straha, nedoumica i nesigurnosti kako bi odvažno i hrabro krenuli nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista izbliže“, rekla je s. Kata te zahvalila svima a osobito sestrama Kćeri Božje ljubavi za domaćinstvo.
„Ova crkva Kraljice svete krunice izgrađena je 1911. godine. Od 1920. do 1949. u njoj su redovniče zavjete položile 274 sestre Kćeri Bože ljubavi, među njima i četiri od pet Blaženica, blaženih Drinskih mučenica. Sestra Jula položila je u ovoj crkvi doživotne zavjete, a s. Krizina, s. Antonija i s. Bernadeta u ovom su samostanu primile i svoju redovničku formaciju. Sestra Berchmana zavjete je položila u Beču, no ovdje je djelovala kao odgojiteljica novakinja. Možemo pretpostaviti kolike su molitvene trenutke upravo u ovoj crkvi provodile spomenute sestre nalazeći nadahnuće za svoj život i svoje djelovanje“, kazala je s. Kata te podsjetila da su prigodom jubileja Družbe sestre Kćeri Božje Ljubavi primile odobrenje Potpunog oprosta sestrama i kršćanskim vjernicima koji se, potaknuti ljubavlju iskreno kaju, od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine što se može izmoliti u ovoj crkvi. „Prigoda je to da se molimo i Drinskim mučenicama da izmole novih svećeničkih i redovničkih zvanja ovdje i u cijelom svijetu“, zaključila je s. Kata.
Nakon Službe riječi uslijedila su dva svjedočenja o pozivu u redovništvo odnosno svećeništvo: Školska sestra franjevka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini s. Marija Bešker, medicinska sestra koja u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu na Koševu radi već 32 godine. Govoreći o svom zvanju kao redovnice potaknula je sve da se uvijek cjelovito daju u služenju Bogu i bližnjima, ponajprije onima u potrebi, i tako u svakodnevici svjedoče evanđelje. Svoje svjedočanstvo iznio je i 25-godišnji španjolski bogoslov po imenu Jesus koji živi u neokatekumenskom sjemeništu u sarajevskom predgrađu Vogošća.
Provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić potom je ukratko prikazao Poruku pape Franje za 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja u kojoj je naglasak stavljen na „tri aspekta – slušanje, razlučivanje i život“ koji su bili prisutni „i na početku samog Isusova poslanja, koji je, nakon danâ molitve i borbe u pustinji posjetio svoju sinagogu u Nazaretu i ondje slušao Božju riječ, raspoznao sadržaj misije koju mu je povjerio Otac i proglasio da je došao to ostvariti ‘danas’“. Molitveno bdijenje završeno je Euharistijskim klanjanjem. (kta)
