O miru želim
progovoriti osvrćući se na jedan događaj opisan u Ivanovu evanđelju, a koji se
zbio nakon Isusova uskrsnuća: Iv 20,19-30. Isusova smrt na križu usadila je
tugu u srca mnogih koji su svoje dane provodili s njime. Njegov ukop doista
bijaše svršetak jedne lijepe avanture. Nadali su se da je on onaj koji će
spasiti Izraela, koji će ga izbaviti iz muka koje podnosi pod tuđom vlašću. Oni
koji ga razapeše, sjetiše se što je navijestio nekad davno o nekom uskrsnuću.
Pobojaše se. Zapečatiše stoga grob i postaviše stražu. Sakriše svoju krivicu
pred ljudskim očima. Njihova priča time bi završena… do dana današnjega.
Ali, priča
Isusovih najbližih suradnika tek je tada počela. Šuškalo se danima o
nekim ukazanjima. Mnogi nisu povjerovali. Uostalom, kako da svojim snagama
probiju granice razumskog shvaćanja? Učenike je počeo obuzimati nemir. Bili su
u strahu za vlastiti život. Okupljeni u molitvi provodili su vrijeme iza
zatvorenih vrata. Nije li to slika današnjeg čovjeka kršćanina? Možda mi se
samo čini, ali kao smo postali nemirni. Opterećeni strahovima čučimo iza
zatvorenih vrata vlastitih uvjerenja.
Isus poznaje
naš strah, poznavao je i strah svojih prvih učenika. Znao je za nemire koji su
ih opterećivali. Znao je i za pomanjkanje hrabrosti da sami otvore vrata.
Upravo iz tog razloga svojom snagom ulazi kroz zatvorena vrata, govoreći: „Mir
vama!“ Tako ih pozdravlja na početku prije nego će im pokazati ruke i bok. Tim
pokazivanjem probio je granice njihova shvaćanja. On, kojega su pokopali i time
mu iskazali posljednju počast, stoji pred njima ponovno u ljudskom obličju.
„Mir vama!“ govori i prije upute za poslanje. Znao je da je mir koji On daje
jedino sredstvo kojim će se učenici za sve vjekove biti u stanju boriti s
nemirima koje im svijet kao takav može priuštiti.
Nakon osam
dana priča se ponavlja. Vrata još uvijek zatvorena, učenici u strahu i
iščekivanju. Toma, koji se prije toga bio odvojio, također je s njima. Isus dođe i
stane u sredinu, kao onaj koji okuplja. Očekivali bismo sad jedan Isusov oštar
prigovor svim učenicima, ne samo nevjernom Tomi. Zamislite, prošlo je osam dana, primili su Duha,
dobili su poslanje, a još uvijek čuče iza zatvorenih vrata i kalkuliraju.
Međutim, dolazi Isus i počinje na isti način kao i prije osam dana: „Mir vama!“
Kao da je time rekao: „Znam da je to nešto što će vam dovijeka trebati. Ali, ne bojte se! Svaki put kad u
strahu zatvorite vrata, bit ću tu. Vječno ću biti spreman davati vam svoj
mir.“
Molitva za mir:
Daruj nam, Uskrsnuli Gospodine, mir
u srcima kako bi uvijek bili spremni boriti se s nemirima na koje svakodnevno
nailazimo.
s. Kristina
Marijanović
