U samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelome Polju održan je
od 22. do 24. listopada 2010. godine uobičajeni međuprovincijski susret sestara
juniorki hrvatskih Provincija naše Družbe. Bogatstvu i ljepoti ovogodišnjeg
susreta svojim su sudjelovanjem doprinijele i sestre juniorke mariborske
Provincije.
U ovoj godini kada sa zahvalnošću obilježavamo stotu
obljetnicu dolaska prvih sestara u Bijelo Polje taj susret mladih ogranaka
s matičnog mariborskog stabla imao je osobito značenje i ljepotu. I tema
je bila Upoznavanje s duhovnom baštinom koju nam namriješe naše prve
sestre. Voditeljica susreta bila je s. Angela Zanjkovič, odgajateljica
novakinja iz Maribora.
Sestra Angela nam je u svojim izlaganjima vješto
ispreplitala povijest, poslanje i život sestara koje su nam prethodile. S.
Veronika Verbič, odgajateljica sestara juniorki mariborske Provincije upoznala
nas je s molitvenim običajem kod oblačenja redovničkog odijela. Čak je i
rekreacijski dio susreta u subotu navečer bio u znaku života prvih sestara. S
puno duha i duhovitosti. Vraćajući se u protekla vremena podsjetile smo se na
zanos i smionost prvih sestara koje su imale hrabrosti uputiti se u nepoznato.
Iz takve je smionosti potekla i ideja o dolasku Školskih sestara iz Maribora u
Hercegovinu. I sve dobro što su ga za stoljeće života ovdje učinile…
Riječima: „Ne boj se stado malo!“, ohrabrio nas je don
Srećko Majić na euharistijskom slavlju prvoga dana susreta. Potaknuo nas je da
ne klonemo zbog malobrojnosti već da crpimo snagu iz vjere i pouzdanja u Božju
providnost. Ohrabrene, odgovarale smo zanosno pjevajući:
“Skupaj s Frančiškom do sreče, do sonca,
skupaj pojdimo da najdemo cilj.
Skupaj s Frančiškom od začetka do konca,
da nikče od nas ne bi grešil…”
Pozdrav i potporu uputila nam je elektroničkom poštom i
vrhovna predstojnica s. Natalija Palac. Njezine su nas riječi obradovale ali i
obvezale:
„Veseli me da ste se našle zajedno i to u Bijelome Polju
koji ove godine obilježava svoju stoljetnicu. Vi mlade dokaz ste da Gospodin
želi budućnost naše Kongregacije i da stoljetnica jedne kuće neće biti i
posljednja obilježena visoka obljetnica. Vi, na kojima počiva budućnost
Kongregacije, tu budućnost gradite čvrsto usidrene u Bogu, crpeći iz zdrave
baštine koju su nam ostavili prethodni naraštaji sestara, okrenute budućnosti,
radosne u nadi koja je Krist. Pratim vas mislima i molitvom uvijek, a osobito u
dane vašeg bjelopoljskog susreta. Gospodin vam dao mir i radost!“
Drage Rimske pozdrave uputile su nam i naše s.
Danijela i s. Anđela.
Nedjeljno dopodne iskoristile smo kao prigodu da našim sestrama
pokažemo grad Mostar, posjetimo samostan u Franjevačkoj 88 – prvu podružnicu
Družbe izvan slovenskog nacionalnog područja. Nismo propustile odvesti ih i u
franjevački samostan sv. Petra i Pavla gdje nas je franjevačkom gostoljubivošću
dočekao fra Ante Marić. Sretna sam što su naše gošće razgledajući franjevačku
knjižnicu i kapelicu mogle osjetiti smisao za kulturu i umjetnost koju u ovome
kraju tako brižno njeguju braća franjevci.
U Bijelome Polju na nedjeljnoj svetoj misi, koju je
predslavio naš duhovnik fra Mladen Herceg, nije izostao poticaj da svoj pogled
usmjeravamo unutar sebe kako bi naš pogled prema vani bio bistriji. Pridružila
nam se na kraju i prov. predstojnica s. Franka Bagarić. Zajedno s njom
posjetile smo naše sestre u ustanovi za odgoj i skrb djece Majčino selo
u Međugorju, te zajednicu liječenih ovisnika Milosrdni Otac, gdje smo
dobili krasno svjedočanstvo o ljekovitoj i izgrađujućoj snazi zajedništva.
Rastali smo se u Etno selu sa željom za ponovnim
susretom jer su nas ovi dani osnažili radošću sestrinskog zajedništva naših
Provincija. Vraćajući se korijenima otkrivale smo tajnu da treba rasti
uduboko, “ukorijenjene u Kristu” da bi se mogle okrenuti k
čovjeku u potrebi. S ponosom na sestre koje su tu tajnu i živjele, molile smo
za cijelu Družbu i za nova zvanja.
S. Ivana Pavla Mikulić
