Sestre iz Ugande nam šalju svoje utiske o Križnom putu i Cvjetnici:
„Bilo je lijepo u petak biti dionikom puta na Kalvariju. Običaj je ovdje da svatko nosi kamen kao simbol grijeha. Tako svatko bira prema svojoj mjeri. Netko nosi manji netko veći, a netko stijenu. Na Kalvariji kamen se odlaže podno križa i tako se oslobađa i tereta grijeha. Shvaćanje je to mnogih.
Proslavili smo i Isusov ulazak u Jeruzalem u našoj filijalnoj crkvi Kaina koja pripada župi Svetog Franje Asiškoga. Bilo je svečano, molitveno i izraženo kroz duboku pobožnost afričkog naroda. Euharistijsko slavlje je dugo trajalo, uz svečanu procesiju s puno raznih grančica, uz pjesmu i ples. Zanimljivo je i dirljivo osjetiti kako se dragi Bog slavi na isti način kao i kod nas, a opet pomalo drugačije imajući u vidu običaje i tradiciju naroda.
Podijelit ću s vama dvije stvari koje su mi se jako dojmile i koje se u našim krajevima ne prakticiraju. Prva, za vrijeme procesije je jako svečano. Nakon svećenikove molitve i blagoslova grančica kreće procesija na taj način da grupa djece pleše i idu naprijed, svi pjevaju, a žene prostiru po zemlji, po stazi kuda svećenik prolazi, svoje lijepe šarene ili jednobojne marame (to je četvrtasto platno s kojima se one ogrću a zovu se „akatenđe“), i tako uprisutnjuju svečani Isusov ulazak u Jeruzalem.
Druga stvar je svečano donošenje knjige Riječi Božje do oltara koja se onda daje svećeniku. Prije evanđelja jedna skupina djece uputi se, plešući, s ulaznih vrata prema oltaru. U sredini su tri osobe: dvije su pognute i prekrivene bijelim platnom (one predstavljaju magarca), a treća osoba nosi evanđelistar i predaje ga svećeniku pa se opet svi, plešući, vrate na svoja mjesta. Na taj način uprisutnjuju Isusov ulazak na magarcu.
Možda će vam više progovoriti ove slike od riječi, pa vam svima želimo blagoslovljeno vrijeme Velikog tjedna nakon kojeg iščekujemo Kristovo uskrsnuće. Srdačni pozdrav iz naše misije Rwentobo.“
