Naš samostan u
Kloštru Ivaniću na Uskrsni ponedjeljak postao je mjesto susreta, postao je naš
Emaus. Toga dana u njemu se dogodio zajednički susret sestara koje djeluju na
području Hrvatske s vrhovnom predstojnicom s. Klarom Šimunović pri završetku njezinog
kanonskog pohoda našoj Provinciji.
Već od ranog jutra
sestre su počele pristizati iz Zagreba, Čakovca, Osijeka, Tolise, Domaljevca,
Gornje Tramošnice i Sivše. Susret je započeo pjesmom i molitvom Uskrslom
Gospodinu. Uslijedila je riječ dobrodošlice s. Martine Dragičević, kućne
predstojnice, koja je izrazila radost i zahvalnost milosti Božjoj koja nas je
okupila na sestrinski susret upravo u Kloštru, našoj kolijevki kroz koju smo
sve prošle. Sestre je zatim pozdravila i uputila im uskrsnu čestitku s. Ivanka
Mihaljević, provincijska predstojnica, zaželjevši da nam se dogodi Emaus, da u
lomljenu kruha i našem zajedništvu prepoznamo Uskrsloga.
Upravo sa slikom
Emausa započela je svoje izlaganje s. Klara Šimunović, vrhovna predstojnica, i
naglasila kako je znakovito da se ovaj susret događa u uskrsnom vremenu. Uskrs
je blagdan Očeve ljubavi, duboko prožet vjerom i nadom. Također, ozračje koje
trenutno živimo na planu Crkve, u trenucima odreknuća od papinske službe pape
Benedikta XVI. i izbora novoga pape Franje, događaji su koji pozivaju na
produbljivanje naše vjere i obnavljanje nade. Svoje izlaganje nastavila je na
temu koja je i geslo njezina pohoda Vjera
ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Naglasila je neraskidivu povezanost između
vjere i ljubavi koje zajedno obilježavaju kršćanski život: vjera je izvor
ljubavi, a ljubav je izraz vjere. Ogledaju se u našem življenju i stavljaju u
pitanje kvalitetu života: Kako trpjeti? Kako umirati? Kako živjeti zajedništvo?
Kako ostvarivati ispunjeno življenje? Naša trećoredska duhovnost očituje se u
dva elementa: stalnom obraćanju Bogu i aktivnom djelovanju ljubavi. Ove dvije
karakteristike naše karizme, istaknula je s. Klara, najbolje se ostvaruju
unutar naših zajednica ali i otvaranjem prema najpotrebnijima, bolesnima,
rubnima. Živeći na taj način svoju vjeru, postajemo mistici za kojima žudi ovo
naše vrijeme, a na to nas svojim primjerom potiče i papa Franjo.
Uslijedilo je svečano
euharistijsko slavlje koje je u predslavio fra Mirko Filipović. On je u svojoj
propovijedi naglasio dvije odlike likova koji su temelji naše duhovnosti:
solidarnost i otvaranje prema rubnima, prema periferiji. Isus Krist bijaše Sin
Božji i želio se solidarizirati s ljudima; rodio se na periferiji svijeta,
naroda, grada…rodio se u “nigdini”. Sveti Franjo bijaše trgovački sin i
ostavivši sve bogatstvo solidarizirao se s najsiromašnijima; povlačio se na
skrovita, nepoznata mjesta i tamo je tražio i nalazio Boga i brata čovjeka. Naše
prve sestre nisu imale, ljudski gledano, nikakvog razloga da dođu u Bosnu osim
solidarnosti s pukom Božjim; dođoše u “nigdinu” prepoznajući u njoj Božju
prisutnost i potrebe brata čovjeka. Odlike su to onih na koje se mi oslanjamo i
koji su inspiracija našem životu, a nama poticaj da živeći ih učinimo našu
vjeru ljubavlju djelotvornom.
Nakon ručka s. Klara
se susrela s kućnim predstojnicama zajednica u Hrvatskoj, a kao završetak
programa uslijedio je scenski prikaz Apokrifi
trećeg tisućljeća, kojeg su pripremile i izvele naše postulantice,
novakinje i juniorke sa svojim odgajateljicama. Na samom kraju s. Ivanka uputila
je riječi zahvale s. Klari i svim
sestrama.
S.
Samuela Klaić
