Naša Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja obilježava 150 godina svoga utemeljenja. Za nas ovo jubilarna godina, a svaka jubilarna godina izvrsna je prilika za duhovnu obnovu Zajednice kao i za svaku sestru. No, ovim se jubilejom nude različiti duhovni sadržaji ne samo za Zajednicu, nego i za sve ostale vjernike. Prigodom proslave jubileja papa Franjo je iskazao veliku milost udijelivši našoj Družbi povlasticu zadobivanja potpunog oprosta za svaku sestru kao i svakog vjernika koji pohodi jednu od kapela koje se nalaze u našim samostanima od 13. rujna 2018. godine do 13. rujna 2019. godine.
Tom prigodom u našem samostanu Pohoda Blažene Djevice Marije u Sarajevu, Bjelave 43, 30. ožujka održana je duhovna obnova za studentice koje žive u našem internatu „Dom Majke Margarite Pucher“. Predvoditelj duhovne korizmene obnove je bio vlč. dr. Josip Knežević, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.
U svom predavanju na temu „Potpuni oprost uz prispodobu o milosrdnom ocu (Lk 15, 1-32)“ vlč. Josip je kazao: U prispodobi imamo tri lika: dva sina i otac. Sve počinje mlađim sinom kojemu je tijesno u kući i želi se odijeliti. Nakon što je odlučio napustiti oca, zatraži od njega ono što mu pripada i ode. Njegova je avantura započela. Imao je mnogo ‘prijatelja’ koji su ga hvalili, zabavljali se njime i bili mu najbolji prijatelji sve dok je imao novca. Kad mu je ponestalo, onda su ga ostavili. Čak su ga počeli i izbjegavati. Ali to nisu pravi prijatelji, jer pravi prijatelji te nikad ne bi napustili.
Stariji sin je ostao kući. Nastavio je raditi svoj posao i bio je možemo reći ‘ispravan’ ali samo izvana. Nije mu se naime sviđao život kojeg je živio. Možda je bio i ljubomoran na mlađeg brata koji se sada provodi, a on mora raditi. Kako god, zaboravio je na njega. Čak ga i ne spominje kao brata nego ocu kaže ‘onaj tvoj sin’.
Otac je milosrdan i strpljiv. Nije prigovarao ni mlađem niti starijem sinu. Sigurno ga je boljelo što ga je sin ostavio i sigurno je za njega molio. Čekao ga je. Provirivao je neće li se vratiti. Nadao se njegovu povratku. I napokon je dočekao da mu se sin živ vratio. Kad je to saznao stariji sin ne htjede ući i radovati se, bez obzira što ga je Otac molio. Mlađi sin je ušao u očevu kuću a stariji ostao vani, ali vrata ni za njega nisu zatvorena, jer je otac milosrdan svakome.
Otac nebeski je milosrdni otac koji se raduje povratku svakog izgubljenog sina, svakog čovjeka. Korizma je savršeno vrijeme za povratak u Očevu kuću. Otac nebeski nas očekuje, očekuje naše obraćenje i već nas čeka da nam potrči u susret. U njegovoj kući ima mjesta za sve nas. Stoga, ovi potpuni oprosti, kao što je mogućnost ovog u našim kapeliama, potiču nas na jači kršćanski život i duh ljubavi, da stalno živimo u milosti Božjoj, da izbjegavamo grijehe i grješne prigode, te da napredujemo u djelotvornoj službi braći i sestrama i u kršćanskom savršenstvu, te vježbanju u krjepostima.
Nakon predavanja uslijedilo je pokorničko bogoslužje, klanjanje Presvetom oltarskom sakramantu i euharistijsko slavlje. U svojoj homiliji vlč. Knežević je kazao: Ako želimo biti uslišani naša molitva treba dolaziti pred Boga iz iskrena i skrušena srca. Više se moli srcem negoli ustima. Usta mogu izgovarati i najljepše i najpametnije riječi, ali ako one ne dolaze iz iskrena i skrušena srca, neće ostaviti neki dojam na Boga. Tko u molitvi misli samo na sebe, a drugoga ne vidi ili ga čak prezire, ne može računati na Božje milosrđe. Trebamo biti svjesni vlastite slabosti i grješnosti i takvim srcem pristupati Bogu. Molimo Gospodina da nam otvori oči srca kako bismo mogli vidjeti bolje sami sebe!, kazao je vlč. Knežević.
Uz sestre zajednice i studentice na svetom misnom slavlju bila je i s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, zajedno sa sestrama iz provicijalne kuće, Bjelave 85.
Nakon svete mise upriličeno je druženje za obiteljskim stolom.
S. Marija Tomić
