U duhu ove jubilarne godine Družbe mi, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije, obilježile smo i proslavile još jednu veliku obljetnicu važnu kako za Družbu tako i za našu Provinciju. Prije 90 godina došle su prve sestre iz Maribora u Bosnu na poziv fratara Franjevačke provincije Sv. Križa Bosna Srebrena. U nimalo lakom vremenu sestre iz Maribora dolaze i preuzimaju kućanstvo u odgojno-obrazovnim ustanovama Franjevačke provincije Bosne Srebrene: sjemenište i konvikt u Visokom i bogoslovija na Bistriku u Sarajevu.
Ovu obljetnicu služenja Gospodinu kroz živote mnogih sestara minulih 90 godina u Sarajevu, proslavile smo svetom misom u crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku. Na početku misnog slavlja fra Danijel Rajić, vikar samostana, pozdravio je sestre uime braće franjevaca na Bistriku. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Jozo Marinčić, provincijal, u koncelebraciji samostanske braće.
Fra Jozo se u homiliji osvrnuo na blagdan sv. Barnabe, apostola, te naglasio kako svaka osoba nosi u sebi klicu nekog poziva preko kojeg se posvećuje Bogu. Duh Sveti je onaj koji preobražava čovjeka iznutra te ga osposobljava za apostolsko djelovanje.
Vrlo konkretan primjer radikalnog življenja Evanđelja je upravo sv. Anto za čiji se blagdan pripremamo. Fra Jozo je istaknuo dvije važne odrednice iz života sv. Ante koje bi svatko od nas trebao primijeniti u svom životu. Prva odrednica je biti kruh za druge, biti okrjepa, snaga, potpora drugome, a ne zapreka kako se često postavljamo. Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi. Za ovo crpimo snagu iz Evanđelja: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,45). Da život po Božju nije imaginaran i neostvariv pokazuje nam i primjer života sv. Franje, život asiškog siromaška koji je stoljećima iza bio poticaj i s. Margariti Pucher za osnivanjem naše Družbe. Prve sestre u Sarajevu su težile tome da slijede Krista po uzoru na sv. Franju kroz ono što su činile i radile. Prve sestre koje su došle u Sarajevo odazvale su se na poziv franjevaca Bosne Srebrene spremne poput Abrahama – s nadom protiv svake nade. Djelovanje sestara je dar i blagoslov. Svaka sestra ostavila je neizbrisiv trag služenja i ljubavi.
Fra Jozo je na kraju propovijedi zahvalio sestrama za sve što su činile i čine te da sve to Gospodin blagoslovi i prati kao što je činio do sada.
Na kraju misnog slavlja, s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, nazočnima je uputila riječi pozdrava i zahvale. Nakon kratkog presjeka devedesetogodišnje povijesti naše prisutnosti u gradu Sarajevu i franjevačim ustanovama, s. Kata je kazala da „možemo samo zamisliti kako je bilo prvim sestrama koje su se uputile iz Maribora u nepoznato i došle u zemlju susreta drugih i drugačijih, u Bosnu multietničku i multikonfesionalnu. Došle su širiti Radosnu vijest evanđelja i dijeliti svakodnevicu sa narodom, došle su, ostale i plodom urodile. Plod je taj razasut danas po mnogim mjestima. Bile su to hrabre sestre spremne izvršiti Isusov nalog: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. (Mk 16,15). Možemo reći da su bile bosanske misionarke jer su došle u mjesto u koje je bila potrebna evangelizacija. Znale su iščitati ondašnje znakove vremena, odvažile se djelovati na periferiji, na što nas i danas poziva papa Franjo. Svoje živote su nesebično ulagale i njihove plodove baštinimo u mnogima koji su ih susretali i kojima su bile susretište: u svjedočenju dobrote Božje, u ispruženoj ruci djeci i mladima, u brizi za stare i nemoćne, u požrtvovnom služenju.“ Na koncu, zahvalila se sestrama koje se nesebično zalažu u povjerenim im poslovima te braći franjevcima za suradnju. Također se zahvalila sestrama koje su prethodile i nesebično se davale ovom mjestu i ovom narodu, a koje su se preselile u vječnost, moleći za njih vječni mir i nagradu od Gospodina.
Fra Danijel je također u ime franjevačke zajednice na Bistriku čestitao sestrama za sav trud, nesebičan rad i požrtvovnost te poželio Božji blagoslov i zagovor Blažene Djevice Marije u daljnjem radu i djelovanju.
Nakon misnog slavlja uputili smo se u samostansku blagovaonicu gdje smo nastavili slavlje uz zajedniči objed, druženje i pjesmu.
S. Anamarija Ćuro, juniorka