Molitveno-odgojni susret za prvopričesnike na temu Hod s Isusom upriličen je u ponedjeljak, 31. ožujka 2025. godine, u našem sestarskom samostanu Presvetog Trojstva u Jajcu. Susret se odvijao u prigodi proslave Laudato si’ korizme, priprave za svetkovinu Uskrsa i povodom 800. obljetnice Pjesme brata Sunca sv. Franje Asiškoga. Cilj susreta bila je dakle duhovna priprema za svetkovinu Kristova uskrsnuća, kao i priprema za sakrament prve svete ispovijedi i pričesti.
U uvodnom djelu, nakon molitve, s. Iva Klarić govorila je o korizmi koja je na poseban način povlašteno vrijeme duhovnog hoda s Isusom, a svoj hod s Isusom započeli smo sakramentom krštenja te ga činimo plodnijim kroz molitvu, dobra djela i, na poseban način, primanjem sakramenata svete ispovijedi i pričesti. Mlade prijatelje potaknula je da na sakrament ispovijedi idu kad god osjete teret na duši, kad osjete da su otputovali u daleku zemlju ostavivši dobrog Oca koji nas iščekuje i po povratku k Njemu prašta nam grijehe, zaboravlja ih (usp. Lk 15,13).
Da bi nam bilo jasnije jesmo li na pravom putu, možemo iščitavati iz života svetaca, a na poseban način iz života sv. Franje Asiškoga, kazala je s. Iva. On je kroz jednu godinu slavio pet korizmi, a onda i pet Uskrsa, koje su jasno obilježile njegov život i hod s Isusom. Sudionici susreta su odmah usporedili pet Franjinih korizmi s pet Isusovih rana. U ovom djelu osvijestili smo sebi da Isus svojim križem grli čitavo čovječanstvo, stvoreni svijet – naš zajednički dom – Zemlju po kojem postaje otkupitelj cijelog svemira, svih stvorenja, svega stvorenoga, jer znamo da i stvorenje željno iščekuje otkupljenje (usp. Rim 8,19-23).
U osobnom radu mladi prijatelji su oslikavali postaje križnog puta koje smo izvjesili u samostanskoj kapelici nakon čega smo molili pobožnost put križa. Molitvu ove pobožnosti pjesmom je animirala s. Dubravka Dropulja, a prvopričesnici su čitali tekst prilagođen njihovu uzrastu. Iako nas sama pobožnost potiče na ozbiljnost, vladalo je svečano molitveno-slavljeničko raspoloženje u hodu i pratnji našega Otkupitelja. Mi sestre molile smo Isusa uz mlade prijatelje, koji su na početku svoga životnog puta, da ih On vodi na njihovu životnom križnom putu.
U zajedničkom osvrtu i dijeljenju osobnih iskustava djeca su iz svoje riznice iznosila veliko bogatstvo. Jedna sudionica je rekla danas sam naučila da Isus s nama nosi naš križ, da On nosi onaj dio koji je teži, a kad nama ponestane snage onda On nas i naš križ vuče naprijed (Lena). Vjerujemo da će u sudionicima susreta ta i takva iskustva rasti i jačati vjeru i pouzdanje, čak i onda kad im križ života bude pretežak.
