Od 27. do 29. rujna 2013. na Ranču u Dobretićima
održana je 4. škola za animatore u organizaciji naših sestara. Sudjelovali su
mladi iz Bučića, Brestovskog, Livna, Bugojna i Jajca. Na ovom susretu mladi su
imali priliku stjecati nova iskustva i znanja o tome tko je animator, kako
animirati, te pripremiti susrete prema kriterijima animatorskog susreta.
Zajedno s mladima bile su i sestre: s. Iva Klarić, s. Marija Mihaljević, s. Gordana
Davidović, s. Dobrila Krivić, s. Mira Bliznac, s. Ana Oršolić i s. Vlatka
Dujmović. Susret su pripremile i vodile s. Vlatka Dujmović sa suradnicom vjeroučiteljicom
Matildom Budimir iz Zagreba.
Zajedno s mladima koji su na ovom
susretu pokazali visoki stupanj odgovornosti, sestre i voditeljice prolazile su
korak po korak od animiranja jednostavnih susreta do cjelodnevnih susreta i
radionica. Suradnički raspoloženi sudionici, s puno interesa spremni osobno
uložiti svoje sposobnosti, otkrivali su vrijednost stjecanja novih iskustava i
znanja. Svakodnevna molitva i susret s Isusom u Euharistiji kao i naše zajedništvo
izvor je radosti koju smo zapazili kod mladih, a njihova otvorenost i neposrednost
bili su i nama izazov i poticaj. Izazov da se otvorimo i progovorimo o sebi i
svome pozivu, ali i poticaj da taj poziv živimo. Tako je u “poštanskom
sandučiću” u kojeg su mladi imali priliku ostavljati svoje poruke, jedna
poruka glasila: sestro ostanite to što
jeste…! Ako mladi čovjek to
prepoznaje i želi, koliko tek trebam ja kao redovnica prepoznavati vrijednost ovoga što jesam i ostati u tome.
Večernje druženje i program osmislili
su mladi, no to je bio duhovni razgovor gdje su mladi pitali sve što žele,
razgovarali i iznosili svoja iskustva, svoje nedoumice, svoje želje i svoje
strepnje.
Jutro smo započinjali vježbama na
otvorenom, meditacijom i molitvom u kojoj smo bili dio prirode u zahvaljivanju.
Hvalili smo Boga za gotovo netaknutu prirodu koja umiruje naš pogled i
oplemenjuje naše biće. Uživali smo u nesvakidašnjim prizorima prirode i
životinja koje izlaze na pašu u našoj neposrednoj blizini. Sve to je dokaz neizmjerne
Božje ljubavi i dobrote. Nakon molitve slijedila je okrjepa „brata magarca“, a
onda rad i red. Svatko je imao zaduženje i zaista savjesno vršio. Osobito je
zanimljivo zaduženje bilo “razveseliti svakoga od prisutnih i ne dopustiti
da itko bude žalostan, zamišljen, tužan…” I zaista, možemo reći da je
svaki trenutak bio ispunjen radošću, vedrinom i dobrim raspoloženjem.
To nam je omogućilo da u nedjelju
krenemo u evangelizaciju u Dobretiće, gdje smo sudjelovali u euharistijskom
slavlju. Naša radost i raspjevanost izmamila je osmjeh i zadovoljstvo kako na
licu župnika fra Krešimira Vukadina koji nam je izrazio srdačnu dobrodošlicu
tako i na licima prisutnih vjernika. Mladi su animirali pjevanje na misi na
sebi svojstven način, u pjesmi i pokretom. Njihova radost potaknula je radost
onih s kojima smo se susretali, radost i zahvalnost što smo im “osvježili”
dan.
Kao zaključak 4. škole za animatore,
možemo reći ono što je vidljivo, temeljni cilj je ostvaren, a taj je: potaknuti
mlade na promišljanje o svojoj vjeri i istinskom življenju kao i suradnja u
župskoj zajednici u kojoj svoju vjeru jačamo i postajemo “produžena ruka”
koja je spremna dati dio sebe, ali i primiti kako bi imali mir i radost.
Praktični rad je zadatak svakom sudioniku kako bi nadograđivali ono što su do
sada naučili. Također i poticaj za zajedništvo u župi kroz susrete koje će sami
pripremiti. Zanimljive su teme koje su mladi pripremili, a dobar su pokazatelj
njihove želje za pravim životnim vrijednostima. Teme o predrasudama, Isusovom
pozivu, vjernosti i prijateljstvu, samo su dio njihove duhovne kreativnosti
koju su pokazali na ovom susretu. Mladi su prihvatili poticaj nas voditelja da pripreme
susret i održe ga u svojoj župskoj zajednici, što će biti prilog i obogaćenje
ovakvih i sličnih susreta.
I ovaj susret je jedan u nizu koji
osmišljavamo već nekoliko godina, no ne tako običan. Pokazao je da se isplati
prijeći mnoge kilometre, svoje sposobnosti i vrijeme
staviti na raspolaganje i biti spreman učiti od onih u kojima često gledamo
samo buntovnost, bahatost, besciljnost i bezvoljnost. Ne treba negirati
činjenicu da ima svega toga ali treba pronaći snagu nadići sve to i odvažiti se
živjeti Evanđelje radosti i optimizma.
S. Vlatka Dujmović
