Jedne subote dođe Isus u
kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako
uzvanici biraju prva mjesta kaza im prispodobu: “Kada te tko pozove na
svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od
tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto
ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti zadnje mjesto. Nego kad budeš
pozvan, idi i sjedni na zadnje mjesto, pa kada dođe onaj koji te pozvao, da ti
rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Tada će ti biti to  na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki
koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen. (Lk 14,
1.7-14)

Isus
svojim prisutnošću izaziva pozornost. Njegov dolazak u kuću uglednog farizeja
poziva sve uzvanike na razmišljanje o novosti koju On donosi. Objavljuje da je
poslan od Oca navijestiti nam Njegovo kraljevstvo u kojem ima mjesta za sve
ljude.

Također
Isus ne propušta priliku uvijek nas poučavati kako ne trebamo činiti. U ovom
odlomku Evanđelja nam govori o poniznosti. Govori nam o mjerilima kojima Bog
vrednuje svakog čovjeka. Poziva nas na poniznost, kako bi nas Bog uzvisio i
darovao nam mjesto pripravljeno za nas. Puno puta u svom životu, željeli bismo
da Isus nije tu. Postidimo se svojih slabosti, svakodnevnih opredjeljenja,
reakcija,.. No On upravo u tome želi biti s nama i darivati nam snagu za novo,
za život s Njim. Tu nas želi ozdravljati, činiti poniznima.

Molim
Isusa da moj život bude svratište i gozba na kojoj je on glavni uzvanik i tada
neću imati potrebu sebi birati prvo mjesto. Samo tada ću moći čuti Isusov poziv
:“ Prijatelju pomakni se naviše“.

s.
Mara Puškarić