„Roditelji su Isusovi
svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina,
uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak
Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni daje među
suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i
pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad
ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to
učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste
me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome stoje Oca mojega?« Oni ne
razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im
poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus
napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“ (Lk 2,41-52)
Jesu li Josip i Marija
bili malo nemarni kada su izgubili Isusa? Teško je kada roditelj u masi izgubi
dijete, ili dijete izgubi roditelje, još je teže ako se ne nađu. Ne daj Bože
ikada roditelju da izgubi svoje dijete. To se dogodilo Mariji i Josipu, ali kad
ga nalaze shvaćaju da se on zapravo i nije izgubio, nego oni. U odlomku kako po
običaju Sveta obitelj uzlazi u Jeruzalem, po povratku uvjereni su da je Isus
među suputnicima, ali pošto ga ne nalaze, vraćaju se tražiti Isusa u Jeruzalem.
Treći ga dan pronalaze u Hramu. U ovom tekstu možemo prepoznati da su Josip i
Marija, oni koji su s jakom vjerom slušali Gospodina, počeli živjeti vjeru po
običaju i tradiciji. Kao da su zaboravili poslanje njihove obitelji.
Drama nastaje u trenutku
kada shvaćaju da su izgubili Isusa. To se danas često dogodi u našim
obiteljima. Često puta u svakodnevnici, muževi
i žene i danas zaboravljaju da je njihov brak poziv i poslanje. Zaboravivši na
poslanje, izgubi se i odnos s Bogom. Stvari se počnu odrađivati po navici i po
nekim uobičajenim načinom življenja. No važno je stati, shvatiti da smo ga, ne
obraćajući pažnju, zagubili.
Potrebno je s vjerom u
novi pronalazak Gospodina, živjeti dramatične trenutke i poteškoće obiteljskog
života. Bože, čuvaj naše obitelji od izgubljenosti, daj snage roditeljima da se
trude svojoj djeci osigurati uvijek i iznova dobar primjer i dobar odgoj na
Isusovom putu.
S. Blaženka Marijanović
