„Borite se da uđete na uska vrata…“ (Lk
13,24)

Riječi su to kojima Isus
odgovara na postavljeno mu pitanje o tome je li malo onih koji se spasavaju.
Umjesto da udovolji znatiželji nekog neznanca iz mase koja ga slijedila i
odgovori na pitanje, Isus govori o nekakvoj borbi na uskim vratima.

Uska
vrata  – Uloga
uskih vrata je prilično jasna. Kroz njih se prelazi iz jedne u drugu stvarnost.
Na vratima se ne ostaje i ne zadržava, nego se samo kroz njih prolazi. Ipak tom
kratkom trenutku prolaza koji vodi do spasenja prethodi dugotrajno pripremanje
ili bolje rečeno, dugotrajna borba. Jer treba moći proći kroz uska vrata. Stoga
je potrebno oblikovati svoj život u skladu s mjerama tih uskih vrata. Moje
življenje ne smije prelaziti dimenzije tih vrata, uklopiti mi se treba unutar
visine i širine tih uskih vrata.

A ako iskreno pogledam na
mjere svojeg srca vidim da mnogo nadvisuju one propisane. Oholost i
samodostatnost, individualizam i nevjera, zavist i lijenost kao i mnogo drugih
grijeha učinili su moje srce toliko velikim da kroz ova uska vrata ne mogu
proći.

Borba
– I
baš zato što Isus poznaje narav svakog čovjeka i proniče u dubine njegovog srca
čija veličina ne odgovara dimenzijama uskih vrata, poziva nas riječima
današnjeg evanđelja na borbu. Poziva nas da odložimo sa sebe sve ono što nas
čini umišljeno velikim kako bi maleni i ponizni prošli kroz uska vrata. Odluka
o spasenju je na nama. Isus ga nudi svima. Svatko će biti spašen ako na putu
prema uskim vratima spasenja skine sa sebe sva nedjela koja je činio i načini
sebi novo srce i nov duh (usp. Ez 18,31). Nije to tek tako jednostavno. Borba
je to svakodnevna i zato se možemo za uspješan ishod borbe moliti riječima: „Isuse,
blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome (kako bih i ja prošao kroz
uska vrata spasenja).“

s. Maja Ivković