Pepelnica
Danas započinje
korizma. Pred nama je 40 dana koje ćemo zasigurno ispuniti postom, pokorom,
djelima milosrđa, intenzivnijom molitvom, sudjelovanjem na pobožnostima križnog
puta i sličnim duhovnim sadržajima. Ukoliko smo bili danas na misi, vjerojatno
smo pristupili obredu pepeljanja. Iako
su nam još u mislima prisutne riječi koje svećenik izgovara prilikom tog
čina: ”Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti” ipak nas
pozivam da se prisjetimo riječi iz
današnjeg Evanđelja koje Krist upućuje svojim učenicima: ”Pazite da svoje
pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u
vašeg Oca koji je na nebesima.” U židovskom narodu pod riječju
”pravednost” podrazumijevala su se dobra djela koja čovjeka čine pravednim
pred Bogom. Za Židove to su bila milostinja, molitva i post. Vidjevši da
farizeji robuju zakonu i svojem ugledu, Isus poučava svoje učenike kako moliti,
postiti i iskazivati milosrđe.
”Ti naprotiv,
kada daješ milostinju – neka ne zna tvoja ljevica što čini desnica, da tvoja
milostinja bude u skrovitosti.” Iako trebamo biti velikodušni neovisno
o vremenu, ipak u vrijeme došašća i korizme imamo više samilosti i milosrđa za
siromašne, napuštene, obespravljene i sve one koji se osjećaju na bilo koji način
odbačeno. Lijepo je sudjelovati u brojnim akcijama koje se organiziraju za
pomoć potrebnima, ali zapitajmo se zašto to činimo. Jesmo li milosrdni prema
drugima i bez tih akcija? Pomažemo li ljudima samoinicijativno ili uvijek nam
treba neki poticaj u tome?
”Ti naprotiv, kad
moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u
skrovitosti”. Znamo da je u čovjekovoj prirodi potreba da se istakne i
bude zapažen pa te karakteristike naziremo i u njegovoj molitvi. Tako pojedini
ljudi kao da ne znaju da se u svakodnevnom životu ogleda snaga njihove molitve
pa kao farizeji vole moliti obilazeći kipove i oltare, stojeći na vidljivim
mjestima s krunicom u ruci želeći se prikazati što pobožniji pred ljudima. A mi
istovremeno u njihovim životima nailazimo na nesklad i nemir. Isus nas svojim
primjerom i riječima poučava da treba, ali i kako treba moliti. Tako prava
molitva mora biti ponizna pred Bogom i pred ljudima, više izraz srca nego
usana, puna povjerenja u Očevu dobrotu te obavljena u skrovitosti. Ovdje treba
naglasiti da Isus nije protiv javne i zajedničke molitve, nego protiv onakve
kojoj je samo cilj da je drugi opaze.
Ti naprotiv, kad
postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac
tvoj, koji je u skrovitosti. Za vrijeme korizme mnogi ljudi poste o
kruhu i vodi, odriču se konzumiranja mesa, slatkiša, alkohola, cigareta,
korištenja Interneta, mobitela, …
Uglavnom svi manje-više znamo tko se čega odrekao, a Isus nas poziva da
budemo samozatajni u postu. Svjedoci smo kako su osobe koje se odreknu alkohola
ili cigareta nervozne, dok neki koji poste o kruhu i vodi nisu sposobni
obavljati svoje dužnosti… Zar je to smisao posta? Da ljudi oko nas ispaštaju
zbog naše pobožnosti? Pitam se: Zašto nam je teško postiti u skrovitosti? Možda jer živimo u vremenu kada sve o sebi,
osim grijeha, želimo priopćiti ljudima.
Vidimo da Isus daje svojim učenicima nova
obilježja milosrđa, molitve i posta. Suprotstavlja se dotadašnjem farizejskom
načinu jer je vidio da od takvog načina nema koristi. Oni, koji su bili
milosrdni, molili u prvim redovima i postili i više od propisanog, sve su to
činili samo svojim tijelom, ne srcem. Zato nisu prepoznali obećanog Mesiju.
Stoga nas Isus na početku korizme poučava na koji način biti milosrdan te kako
postiti i moliti da bi mi mogli, za razliku od farizeja, prepoznati Uskrsnulog
Krista.
